BFG

Što je senzacionalno a što antipatično u novom filmu Stevena Spielberga

Filmski rad Stevena Spielberga sadrži desetine filmova najrazličitijih žanrova, budžeta i ambicija. Ipak, ta golema raznorodnost da se svesti na nekoliko uvijek istih tema.

Junaci Spielbergovih filmova najčešće su ranjivi odrasli ili djeca koji su ostali bez uporišta razvrgnute obitelji. Ti junaci susreću stranca ili čudovište koje se naizgled doima kao prijetnja. U većini slučajeva ispostavi se da taj čudovišni aktant iza prijeteće krinke krije dobrostivu, pokroviteljsku ćud. Ne samo što “čudovište” postaje junakovim surogatnim ocem, već - štoviše - njegova čudesna pojava postaje osnovica za obnovu i obitelji, ali i zajednice i moralnog poretka. U Spielbergovim filmovima svijet se spasi kad junak pronađe astralnog oca.

Dirljiv lik

Puno je takvih dobrostivih čudovišta u Spielbergovu radu. Rijetko je, međutim, naći film koji u tako čistom obliku donosi taj spilbergovski “prazaplet” kao što je to slučaj s filmom “BFG”. Novi Spielbergov film opet je film o čudovištu dobrog srca, prijetećoj zlopogleđi koja se izvrgne u zamjenskog patrijarha. No, malo je kad kod Spielberga taj lik bio tako dirljiv kao što je BFG.

Film BFG (Blagi fantastični gorostas) nastao je prema istoimenoj dječjoj knjizi iz 1982. velškog dječjeg pisca Roalda Dahla, tvorca “Matilde” i “Charlieja u tvornici čokolade”. Junakinja Dahlove proze je Sophie, uboga djevojčica koja živi u londonskom sirotištu. Sophie (Ruby Barbhill) jednom se probudi usred noći i na ulici spazi diva. Gorostas otima Sophie i vodi je u daleku zemlju Gorostasiju. Tamo je - međutim - mora skrivati jer su žitelji Gorostasije ljudožderi, dok je Blagi Gorostas za njihove mjere kržljava rasta, plah i - vegetarijanac. Tako to biva sve dok drugi gorostasi ne saznaju za Sophie i postanu prijetnja. Tada će se djevojčica i div zaputiti po pomoć vrhunskom geostrateškom autoritetu. Nećete vjerovati, ali to je - engleska kraljica!

Sam naslovni lik sigurno je najjača karta BFG-a. BFG je kreiran u glumačkoj interpretaciji Marka Rylancea koja je skenirana “motion capture” tehnologijom, a potom vizualno stilizirana u karikaturu. Rezultat je divan lik, istodobno orijaš, ali i dobrostiv, loman i nesiguran. Spielberg spretno koristi kontrast djevojčice koja je mala, ali i autoritativna i inteligentna, te diva koji je krotak, dobar i glupav.

Vizualna poezija

Film je i vizualno senzacionalan. “Motion capture” nikad u filmu nije korišten ovako efektno, a neki dijelovi filma spadaju u vrh holivudske vizualne poezije.

Film - nažalost - prema kraju gubi zamah, za što razlozi dijelom leže i u pripovjednoj zbrzanosti Dahlova predloška. Završni dio kad div i curica ištu pomoć od engleske kraljice nelagodno bazdi na deus ex machina, a k tomu je politički antipatičan. Nema uopće sumnje da će divizije lijevih kulturalnih teoretičara analizirati finale filma u kojem združene sile dobra napadnu zemlju gorostasa. Kroz snove im “uliju” vlastite vrijednosti i navedu da se “preobrate” (tko je spomenuo soroševce?), da bi ih potom helikopterskim desantom otjerali iz domovine i naselili na neku Svetu Helenu, gdje moraju živjeti kao vegetarijanci. BFG je - ukratko - nerazrijeđeni Spielberg: spoj onog što je kod njega najbolje i najgore.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. travanj 2024 22:49