Film Davida Ayera Odred otpisanih ('Suicide Squad') nastavlja zarađivati na kino blagajnama te je već drugi tjedan broj jedan film u SAD-u po prihodima, međutim način na koji ih zarađuje je zabrinjavajuć.
Nakon što je oborio rekord za najbolje otvaranje nekog filma u mjesecu kolovozu s 133 milijuna dolara, njegova je zarada u drugom vikendu prikazivanja pala za ogromnih 67 posto te je ovog vikenda utržio nešto manje od 44 milijuna dolara.
Ovaj pad zarade gotovo da zrcali onaj filma Batman protiv Supermana kojem je zarada od prvog do drugog vikenda pala za 69 posto nakon što su negativne kritike kojima je film zasut očito utjecale na pad zarade. Jedan takav pad bio je dovoljno štetan Warner Bros.-u i filmovima temeljenima na junaci stripova izdavača DC, no drugi takav pad, koji je k tomu stigao odmah nakon prvog signal je da u WB-u i DC-u imaju ozbiljnih problema sa svojim glavnim filmskim uzdanicma.
Problemi i samo problemi
Podsjećamo, kritike koje su uoči prvog vikenda prikazivanja filma stizale na račun filma govorile su slaboj priči i glavnom negativcu, pribjegavanju klišejima kada se radi o pripovjedanju te da je ukupni dojam koji film ostavlja jednostavno nedostatak materijala koji bi trebao biti drzak, energičan i pomaknut dalje od uobičajenih filmova o superjunacima. Istovremeno je publika potpisivala peticije i tražila gašenje stranice Rotten Tomatoes, koja prikuplja ocjene kritičara i pretvara ih u postotak 'svježine', odnosno 'pokvarenosti' filma, zbog negativnih ocjena Odreda otpisanih. Filmaši, na čelu s redateljem filma Davidom Ayerom govorili su da nisu radili film za kritičare već za obožavatelje te da vjeruju da će se publici film svidjeti.
Pokazalo se da negativne kritike, i to dominantno negativne, nisu bitno utjecale na raspoloženje publike u smislu odvraćanja od gledanja filma, dapače, čini se kao da su je galvanizirale i Odred otpisanih je srušio rekord Čuvara galaksije za najbolje otvaranje u kolovozu.
Tu je trebao biti kraj priče, međutim to nije bio slučaj.
Čak i prije nego što je film stigao kritičarima pod nož te publici pred oči, pojavile su se priče u medijima o problematičnom snimanju te nadosnimavanju koje je filmu trebalo dati humora kojeg mu je navodno nedostajalo. Te su priče vrlo brzo opovrgnute, a nadosnimavanja su prema jednom od članova Odreda otpisanih, glumcu Jaiju Courtneyju, rađeni kako bi se pojačala akcija u filmu. Ayer je te tvrdnje potvrdio, no šteta je već učinjena.
Niti rekordna zarada nije sprječila daljnje žaljenje na film odnosno na onu verziju filma koja je prikazana u kinima. Kritičari su istaknuli da je jedna od glavnih mana filma sama izvedba priče koja je na platnu izgledala zbrzano, nekoherentno te na mjestima nejasno i jednostavno slabo. Jedan od glavnih zvijezda filma glumac Jared Leto koji je igrao Jokera rekao je da je velika većina njegovog rada ostala izvan filma, a nedavne reportaže o višestrukim promjenama na filmu dovode u pitanje je li istinita tvrdnja da je verzija filma koja je u kinu ona koju je David Ayer htio snimiti.
Disfunkcija oko filma u kombinaciji s negativnim kritikama sigurno je utjecala na entuzijazam obožavatelja pa je strmoglavi pad u zaradi jasan. No, nitko nije mogao predvidjeti da će biti toliko velik.
Stara pravila u novim vremenima
Ne može se reći da je filmu Odred otpisanih za rukom pošlo nešto što se prije nije dogodilo ili da je otkrio nešto potpuno novo u svijetu filma. Opća publika je i prije ovog filma u velikom broju gledala i, pretpostavlja se, uživala u filmovima koje su kritičari mrzili.
Postavlja se stoga pitanje: Je li slučaj filma Odred otpisanih po nečemu poseban ili ovo samo slučaj u kojem veliki broj glasnih ljudi s tipkovnicama zagušuje medijski prostor svojim mišljenjima?
Ako smo išta iz ovog slučaja mogli naučiti to je da uobičajena hijerarhija snage kod formiranja mišljenja oko pojedinog umjetničkog djela u određenim slučajevima ne vrijedi. Kritičari imaju moć odrediti tijek života određenog filma, no na filmove o superjunacima čini se da utječu tek s tjedan dana zakašnjenja. Evidentno je da negativne ocjene nisu utjecale na uspjeh filma tijekom prvog vikenda prikazivanja, no taj se fenomen vjerojatno može pojasniti činjenicom da su ljubitelji filmova o superjunacima incijalno skeptični prema mišljenjima drugih ljudi koje ne percipiraju dijelom svoje supkulture.
Kada je prikazivanje filma Odred otpisanih ušao u svoj drugi tjedan tada je nastupilo otrježnjenje. Broj publike koji je otišao pogledati film pao je za 67 posto, sugerirajući da su brojke iz prvog vikend uvelike napuhane zbog specifičnosti tematike filma te da studiji moraju ozbiljno promislili kako pristupaju tržišnom pozicioniranju filmova o superjunacima. Ako se to ne dogodi mogli bismo svjedočiti velikom krahu koji se dogodio nakon filma Batman i Robin iz 1997. godine.
Prepisivačka industrija
Odred otpisanih trebao je predstavljati odmak od inače vrlo ozbiljnih filmova koji se rade prema stripovima izdavačke kuće DC. Kada kažem ozbiljnih, možda je bolje reći natmurenih. Zašto je bio potreban odmak kada je trilogija filmova o Batmanu koje je režirao Christopher Nolan započeta s filmom Batman Begins, a zaključena s The Dark Knight Rises bila tako uspješna? Zašto se nije jednostavno moglo nastaviti istim tempom i tonom? Filmovi rađeni prema stripovima izdavačke kuće Marvel su se dogodili.
Marvel je pokazao da filmovi o superjunacima mogu biti drukčiji od onih koji su napravljeni prema DC likovima. Hollywood je prepisivačka industrija, svi kopiraju jedni druge i pretpostavlja se da je nervozni Warner Bros. koji distribuira DC filmove htio proširiti svoju ponudu filmova nakon što njihov film o Supermanu, Čovjek od čelika, nije tako dobro primljen kao što je to bio slučaj s filmovima Christophera Nolana. Vidjevši da je teško ljude zainteresirati za druge likove koji nisu Batman, DC i Warner Bros. nastavak filma Čovjeka od čelika pretvaraju u film o Batmanu i Supermanu koji tada istovremeno postaje drugi film u njihovom retroaktivno osmišljenom serijalu koji u svom centru ima skupinu junaka pod imenom Justice League.
Međutim, Marvel je prilikom postavljanja svojeg filmskog svijeta napravio jedan jako dobar potez. Vjerojatno želeći ljudima ponuditi nešto za čišćenje nepca od Osvetnika, oni su odlučili napraviti Čuvare galakcije, film s tzv. negativcima u glavnim ulogama. Negativcima koji znaju razliku između dobrog i lošeg, ali negativcima svejedno. Kada je film postigao veliki uspjeh, Warner Bros. i DC su posegnuli u svoju arhivu te su izvukli njihov pandan filmu Čuvari galakcije - Odred otpisanih.
Film je predan u ruke Davidu Ayeru, redatelju i scenaristu koji do sada nije radio ovakve filmove, međutim, vjerovalo se da će njegovo ime i autorska vizija Odred otpisanih učiniti opasnijim, zabavnijim i zločestijim od filma Čuvari galaksije. Malo je reći da nije uspio.
Jednakiji među jednakima
Treba li stoga ignorirati mišljenje kritičara u određenim slučajevima i ako da, koje bi filmove trebalo proglasiti nedodirljivima? Evidentno je da mišljenje kritičara na određene filmove nema utjecaja na način na koji bi se to očekivalo, dok drugi to mišljenje dovode u pitanju u cjelini. Kako drukčije objasniti peticiju protiv Rotten Tomatoesa?
Dio problema je što sud kritičara mnogi otpisuju kao samo još jedno mišljenje među mnogima, mišljenje koje nikako ne bi trebalo uzeti kao neku univerzalnu istinu. Međutim to nije do kraja istina. Naime, kritičarsko mišljenje bi moralo vrijediti nešto više od mišljenja 'običnog' gledatelja, međutim koliku težinu treba staviti na mišljenje filmskih kritičara ostaje nepoznanica koja ovom sukobu daje njegovu prirodu.
Jasno je da su obje strane uključene u ovaj konflikt ljubitelji filma. Kritičarima je posao voljeti film i za taj posao često primaju novce, dok opća publika voli film iz niza razloga - bio to prije spomenuti eskapizam ili uživanje u dobrim pričama koje su dobro ispričane. Problemi nastaju kada se te dvije strane sukobe oko nečega oko čega ne bi trebalo biti sukoba.
Nesigurna budućnost
Znam što mislite. 'Zašto se toliko priča ovome kada je situacija jednostavna? Film je ili zabavan ili nije, ili se može pogledati ili nije baš nešto, ili je dobar ili loš, ili je vrijedan odlaska u kino ili ćemo pričekati da se stvori situacija da njegovo gledanje ne košta ništa.'
Mnogi su procijenili da je film vrijedan novaca, što je, prema legendarnom redatelju Alfredu Hitchcocku, dovoljno proglasiti ga uspješnim. Ono što je nešto teže otkriti je njihova motivacija. Jesu li kritičari i njihove osude uistinu utjecale na pad zarade i posjetitelja? Vjerojatno da, no zašto to nije bio slučaj tijekom prvog tjedna prikazivanja? Pitanja su to na koja tek trebamo dobiti odgovore.
Filmovi o superjunacima nedvojbeno su vruća roba, svake godine ih izađe od četiri do 10, a samo ove godine ih je izašlo sedam te je isto toliko u planu za 2017. godinu. Ako nešto nije polomljeno, zašto to pokušati popravljati? Možda na nivou Hollywooda nije pokidano, ali evidentno je da se neki muče više od drugih.
Batman i Superman te Odred otpisanih pokopale su kritike da bi ih spasila zarada u prvom tjednu te na međunarodnom tržištu. Tijekom prvog tjedna prikazivanja bili su nedodirljivi da bi u drugom tjednu jedva preživjeli. Da se situacija dogodila jednom, pripisali bismo je zasigurno nepredvidljivosti filmske industrije, no budući da se ponovila dva puta i to uzastupno, razloga za brigu je mnogo.
Sigurno je da su Warner Bros. i DC u krizi kada se radi o filmovima o superjunacima, a budući da su tek u fazi širenja svog filmskog svemira svaki njihov neuspjeh tim više je značajniji. Sljedeće godine u kina stižu Wonder Woman i prvi film od dva o Justice Leagueu pa ćemo možda tada biti nešto pametniji, međutim ako oni ne unesu svježine u tmurne i beživotne filmove koje je DC počeo raditi s Čovjekom od čelika, Marvel će moći proglasiti i konačnu pobjedu nad Warnerom i DC-em.