'AMERICAN FACTORY' NA NETFLIXU

Svijetla kineska budućnost za američku radničku klasu? Možda baš i ne

    AUTOR:
    • Pavica Knezović Belan

  • OBJAVLJENO:
  • 25.08.2019. u 23:56

REUTERS / Netflix

Kako izgleda današnja globalizirana ekonomija? Mnoga njezina lica su apsurdna i paradoksalna i o tome govori novi Netflixov dokumentarac “American Factory”, koji je uz veliki prasak imao premijeru ove srijede. Film iskusnih američkih dokumentarista Stevea Bognara i Julie Reichert nastao je pod okriljem nove producentske kuće Higher Ground, iza koje stoji bračni par Obama, s kojim je Netflix sklopio ugovor (nepoznate “težine”) o produkciji i prikazivanju više filmova, serija, dokumentaraca...

U dokumentarcu pratimo kako je kineski poduzetnik Cao Dewang na mjestu nekadašnje tvornice General Motorsa, zatvorene 2008. godine, u mjestu Morain u Ohiju - to je, zapravo, dio Daytona - 2015. otvorio svoju prvu američku podružnicu Fuyao Glass Industry, kompanije specijalizirane za proizvodnju stakla za automobilsku industriju. Film pokušava prikazati sraz dviju dijametralno suprotnih kultura, pa tako Amerika djeluje poput socijalističkog radničkog raja u usporedbi s radničkom i korporativnom filozofijom (komunističke) Kine! I dok u kineskom Fuyau djeluje sindikat i usko surađuje s upravom korporacije (“mi smo poput dva kotača istoga velikog stroja”, objašnjava šef tamošnjeg sindikata), u SAD-u kompanija potroši silan novac kako bi spriječila osnivanje američkog sindikata.

Optimističan početak

A sve je počelo tako optimistično... Dokumentarac počinje snimkama očaja i tuge radnika General Motorsa dok se njihova tvornica, usred galopirajuće recesije, zatvara. Već smo navikli na te emotivne prizore američke radničke klase koja s nevjerojatnom pomirenošću i pomanjkanjem (opravdanog) bijesa gleda kako gubi kruh iz ruku i tlo pod nogama. Steve Bognar i Julie Reichert su lokalni autori, iz Daytona, koji su snimili kratki dokumentarac “The Last Truck” o zatvaranju upravo te tvornice. Stoga su s velikim entuzijazmom prigrlili mogućnost da snime dolazak kineskog novca i Kineza u njihovu devastiranu zajednicu i ponovno pružanje mogućnosti zaposlenja posrnuloj američkoj radničkoj klasi.

Fuyao Glass Company je najveći proizvođač stakla za automobilsku industriju na svijetu i svoj uspon uvelike može zahvaliti i podršci države. Rade za Ford, Volkswagen, General Motors, Subaru... U dokumentarcu pratimo dolazak kompanije u Morain od samih početaka, vrbovanje radnika i stvaranje novog pogona na mjestu stare tvornice GM-a. Film počinje s “vjerom u bolju budućnost”, nadom američkih radnika da će im nova kompanija omogućiti povratak u srednju klasu i dobar život kakav su imali nekoć, radeći za General Motors. Tada je njihova satnica iznosila gotovo 30 dolara, što im je omogućavalo dobar život srednje klase; mogli su si priuštiti život na ranču i dobar automobil, a usto su djecu mogli slati na koledž.

“To je bio pristojan život. No, kada je otišao General Motors, mnoge su obitelji propale”, objašnjava u jednom od intervjua u povodu premijere filma Steve Bognar.

U novoj je kompaniji zaposleno 2000 radnika, a iz Kine ih je došlo 300 da bi im pokazali kako se radi. I to je vjerojatno najzanimljiviji dio filma; dubok uvid u etos američke i kineske radničke klase, koje se po mnogočemu razlikuju. Investitor, kineski milijarder Cao Dewang, neprestano je na poprištu svoje nove tvornice i pravi je despotski poduzetnik s vizijom. Miješa se u sve, pa tako mijenja i interijer ureda, a u zadnji tren i poziciju centralnih vrata tvornice.

Filigranski rad

Proces izrade automobilskih stakala vrlo je delikatan, puno je toga automatizirano, no zahtijeva i mnogo ljudskog, filigranskog rada. Svako staklo se pregledava, provjerava se postoje li oštećenja, a u procesu taljenja greške su česte. Jedan od kineskih supervizora objašnjava gazdi kako su američki radnici spori i imaju “debele prste”. Kinezi su, također, vrlo ležerni kada je u pitanju sigurnost na radu. Radnici se izlažu izuzetno visokim temperaturama, sami rade posao za koji je potrebno više ljudi, ozljede su česte, ne poštuju se sigurnosni propisi, pa tako u pravilu nigdje nema izlaza za nuždu... Najveći problem je - mala nadnica, samo 14 dolara po satu, i apsolutna nevoljkost američkih radnika da rade prekovremeno. Što je Kinezima neshvatljivo.

Dokumentaristi su dobili priliku da svojim kamerama odu i u Kinu, u tamošnju tvornicu Fujao Glass Company. Tamo nas dočekuju kineski radnici, svi odreda u prepoznatljivom plavom trlišu (Amerikanci su očekivano ležerni, dugokosi, tetovirani, izrazito individualiziranih obilježja) koji, za razliku od svojih američkih kolega koji ne rade vikendima, mjesečno imaju samo jedan do dva slobodna dana. Mnogi od njih su odvojeni od svojih obitelji koje viđaju jednom do dva puta na godinu. Sve nalikuje nekom vjerskom kultu ili izvitoperenom “komunističkom kapitalizmu”. Jer kineski radnik je motiviran prije svega uspjehom kompanije, samim time i kineske države, a tek onda vlastitim prosperitetom. Kod američkog radnika slučaj je upravo obrnut - on prvo pita (opravdano) gdje je tu korist za njega.

Početni entuzijazam

Pa se tako nakon početnog entuzijazma američki radnici počinju pitati kada će taj dugo očekivani posao napokon postati i - dobar posao. Pod kineskom čizmom izgleda ipak - nikad. Cao Dewang tako silno želi onemogućiti osnivanje američkog sindikata, to više što je nezadovoljan jer američka kompanija prvih godina nije profitabilna, da je angažirao konzultantsku tvrtku specijaliziranu za borbu protiv sindikata koju masno plaća. Što mu se na kraju isplatilo jer je na “radničkom referendumu” 400 radnika glasalo za, a dvostruko više, 800, protiv osnivanja sindikata. Gubitnici pred kamerama to pripisuju strahu mlađih radnika od gubitka posla.

Dokumentarac “American Factory” u svojem pristupu nema ni mrvicu aktivizma i ni u jednom trenutku ne želi zauzeti nečiju stranu, što angažiranijim gledateljima svakako može zasmetati. No, upravo je takav pogled na globaliziranu radničku klasu ono što je privuklo Obame da ovaj dokumentarac lansiraju kao prvo jako ime svoje producentske kuće. Michelle Obama je u više prilika predstavljajući ovaj film istaknula da je njezin otac bio ponosni pripadnik američke radničke klase. Pričanje priča običnih ljudi iz bliže i dalje okoline i pokušaj razumijevanja različitih životnih principa ono je što Obame sa svojom producentskom kućom žele. “American Factory” je dobar početak i intrigantan pogled u svijet suvremene radničke klase, kojoj na obzorju ozbiljno prijeti daljnja automatizacija i robotizacija tvorničkih procesa.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo