Serijal “Thor” dosad je bio najslabija karika u Marvelovom i Disneyjevom univerzumu. “Kapetan Amerika” napredovao je iz filma u film, “Iron Man” je u prva dva navrata bio iznimno zabavan, u “trojci” baš i ne, dok je “Thor” neprestano tražio pravu formulu: u prvom filmu to je još bilo podnošljivo, dok je prognan od oca Odina s rodnog planeta Asgard sletio na Zemlju i osjećao se poput ribe na suhom, no drugi je bio korak unazad, pridavljen obiljem kompjutorskih efekata. Istina, Odinov sin posve je dobro funkcionirao u timu Osvetnika (oba su filma bila vješto napravljena), gložeći se za primat s Iron Manom, Nevjerojatnim Hulkom i Kapetanom Amerikom.
Ipak, napokon dobra vijest. Treći “Thor” podnaslovljen “Ragnarok” (serija kataklizmi koje će uništiti Asgard i njegova božanstva) prvi je uistinu dobar film u toj franšizi i jedan od najboljih koje su Marvel i Disney dosad proizveli, a dobitna formula u tom odskoku u kvaliteti je uvođenje obilja humora. Uzmite samo prvu sekvencu, u kojoj Thor (Chris Hemsworth ima komičarskog talenta) visi vezan lancima o strop i sluša prijetnje demona vatre Surtura. On sa svojim neprijateljem želi razgovarati samo dok ga gleda u oči, a budući da se lanci stalno okreću, na raspolaganju mu je samo djelić vremena za tu prigodu. Od samog početka kao da smo u nekom “sitcomu” u kojem se zbraja tko će izvaliti najbolji štos.
Promjenu je donio novi redatelj, Novozelanđanin Taika Waititi (njegove odlične niskobudžetne filmove “Kad padne mrak” i “Lov na divljane” možete nabaviti u online videotekama), koji naprosto zna kako se zafrkavati (ponekad vrlo diskretno), ali pritom ne zaboravlja ni na akciju. Thor je uskoro suočen s puno opasnijim protivnikom, svojom polusestrom Helom (dvostruka oskarovka Cate Blanchett nije imala ništa protiv uloge super negativke), koja je prisvojila Asgard i otjerala njegov narod u progonstvo. Thor je završio na planetu Sakaar, kojim gospodari dekadentni Grandmaster (odlični Jeff Goldblum), tu je i Odinov drugi sin Loki (pouzdani Tom Hiddleston), dvoličan kao i uvijek, a prinova je neustrašiva Valkira (Tessa Thompson), dobrodošla zamjena za pomalo anemičnu znanstvenicu Jane Foster (Natalie Portman) iz prethodna dva izdanja.
Urnebesna je scena u kojoj Thora odluče ošišati kako bi se mogao natjecati u gladijatorskoj areni (brijača igra strip legenda Stan Lee, u svojoj obaveznoj cameo pojavi u Marvelovim filmovima), a još je luckastije što mu je protivnik Hulk, koji se uopće ne sjeća da su nekad bili prijatelji. “Thor: Ragnarök” obilato posuđuje od “Ratova zvijezda” (planet Sakaar je skupljalište otpada) i “Čuvara galaksije” (jedan od likova je Korg, sastavljen od kamenja, a sinkronizirao ga je sam redatelj), ali to nimalo ne smeta, jer je film čvrsta cjelina u kojoj je svaki lik podjednako važan, što dosad nije bio slučaj. Nema ni zatupljujućeg finala u kojem sve trešti i raspada se, nego smo dobili suvislu dramsku završnicu.
Naši su gledatelji već naučili sve trikove Marvelovih franšiza, pa je gotovo trećina dvorane ostala do kraja odjavne špice, kad slijedi obavezni posebni dodatak: u njemu se Grandmaster suočava s buntovnicima na Sakaaru i drži im sarkastičan govor o revoluciji. Ako ste to propustili, bolje da niste ni ulazili u kino.