POZNATO LICE

TKO ĆE UPRAVLJATI HAVC-om? Već se javilo osam kandidata koji žele upravljati centrom koji je ključni izvor novca za hrvatski film, među njima i Hribar

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 08.04.2019. u 15:06

Zagreb, 020615.
Kuca hrvatskog filma, Nova ves 18.
Portret Hrvoja Hribara.
Na fotografiji: Hrvoje Hribar.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

 

Na natječaj raspisan nakon što je na vlastiti zahtjev s mjesta ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) razriješen Daniel Rafaelić, prijavilo se osmero kandidata, od filmskih kritičara do producenata i redatelja.

Među njima je i bivši ravnatelj HAVC-a, redatelj Hrvoje Hribar, koji je s tog mjesta otišao zbog negativnog mišljenja Državnog ureda za reviziju, no DORH nakon istrage nije utvrdio da postoji ikakva njegova kaznena odgovornost.

Rekonstrukcije HAVC-a

Društvo hrvatskih filmskih redatelja u ponedjeljak je dalo Hribaru potporu u priopćenju za medije, ističući kako to "nije tek moralna gesta prema članu i kolegi koji je prije nekoliko godina na nepravedan i iskonstruiran način doveden u situaciju da podnese ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a."

S obzirom na to da iz Društva smatraju kako bi kandidati na natječaj trebali prijaviti program ili neki drugi dokument kojim bi predočili svoju viziju budućega razvoja HAVC-a, javnosti su stavili na uvid i Hribarovo pismo upućeno Upravnom odboru pod naslovom "Je li moguće rekonstruirati HAVC?“.

Hribarova kandidatura zasad je tim putem jedina potvrđena, no neslužbeno se doznaje da se za mjesto ravnatelja HAVC-a natječe još sedmero kandidata.

To su redateljica Nikolina Barić, filmski kritičari Josip Grozdanić i Višnja Vukašinović, samostalni filmski snimatelj Thomas Krstulović, producenti Damir Primorac i Fran Juraj Prižmić te Chris Marcich, koji je, među ostalim, bio na čelu europskog ureda MPA - Motion Picture Association, koji objedinjuje šest glavnih holivudskih filmskih studija.

S kandidatima će se u utorak obaviti razgovor, potom će Upravni odbor održati sjednicu i donijeti odluku o novom ravnatelju.

Ravnatelj HAVC-a imenuje se na četiri godine, a njegove glavne zadaće su da, među ostalim, organizira i vodi rad i poslovanje Centra, odgovara za zakonitost njegova rada, predlaže godišnji program rada i razvoja Centra, financijski plan Centra te Godišnji plan provedbe Nacionalnog programa.

DHFR podupire Hribarovu kandidaturu na natječaju za ravnatelja HAVC-a

Društvo hrvatskih filmskih redatelja na svojoj izvanrednoj skupštini 22. ožujka 2019. odlučilo je da će poduprijeti kandidaturu Hrvoja Hribara za ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, a tim povodom njihov Upravni odbor priopćio je sljedeće:

Potpora DHFR-a nije tek moralna gesta prema članu i kolegi koji je prije nekoliko godina na nepravedan i iskonstruiran način doveden u situaciju da podnese ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a.

Nedvojbenu nepravdu potvrđuje i činjenica kako je nakon brojnih optužbi pojedinaca i interesnih političkih skupina te nakon nalaza Državne revizije u HAVC-u, Državno odvjetništvo RH provelo istragu i utvrdilo da ne postoje razlozi za ikakav kazneni progon Hrvoja Hribara te neutemeljenost optužbi potvrdilo javnom objavom. Potporom kandidaturi Hrvoja Hribara za ravnatelja HAVC-a, Društvo hrvatskih filmskih redatelja želi da Hrvatski audiovizualni centar ponovno postane mjesto kvalitetnog promišljanja razvoja hrvatskoga filma i hrvatske kinematografije, kakvo je i bilo tijekom svojedobnoga ravnateljstva Hrvoja Hribara.

U objavljenom Natječaju za ravnatelja HAVC-a od kandidata se kao uvjet, nažalost, ne traži podnošenje Programa djelovanja HAVC-a ili bilo kakav drugi dokument kojim bi kandidati mogli predočiti vlastitu viziju budućega razvoja HAVC-a. Kandidati se, prema uvjetima Natječaja, natječu isključivo (!) na temelju vlastitih životopisa. Društvo hrvatskih filmskih redatelja, naravno, ne zna tko se sve prijavio na Natječaj za ravnatelja HAVC-a, ali sumnja da postoji osoba čiji životopis jamči više znanja, iskustva i strasti u organiziranju nacionalne kinematografije od kolege Hribara, koji je to svojim djelovanjem već i potvrdio.

Kao prilog raspravi o budućem ravnatelju HAVC-a, Društvo hrvatskih filmskih redatelja uz suglasnost Hrvoja Hribara, javnosti stavlja na uvid njegovo pismo upućeno Upravnom odboru Hrvatskog audiovizualnog centra pod naslovom "Je li moguće rekonstruirati HAVC?".

- Poštovane članice i članovi Upravnog odbora HAVC-a, obraćam Vam se u prilici podnošenja kandidature za ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, javnog entiteta koji nije nastao jednostavno niti bez osobitog truda. U isti mah, pišem s potpunim pouzdanjem u vašu prosudbu i vašu odgovornost spram stručne i politički samostalne ustanove kojom upravljate. Ne dvojim da se pri tome ne vodite drugim mjerilima do javne dobrobiti.  

Je li moguće rekonstruirati HAVC?

1. HAVC

Hrvatski audiovizualni centar osnovan je 1. siječnja 2008. slijedom više no desetljetnih zahtjeva hrvatske audiovizualne zajednice koja je ustrajno (tijekom odveć dugog razdoblja) zahtijevala od javnih vlasti osnutak funkcionalne i politički neovisne razvojne i financijske Agencije, koja bi se starala o potrebama industrije i vezanim deficitima hrvatske kulturne javnosti. U filmskoj i srodnim djelatnostima ugledali smo strateški čimbenik hrvatske kulturne realizacije te, ne manje, u kinematografiji smo prepoznali zanemareni gospodarski izvor. Pri tome je nas, hrvatske filmske proizvođače, vodila ne samo osobna strast prema proizvodnji pokretne slike, već i svijest o stvarnim okolnostima nacionalne kulturne proizvodnje u široj slici, sagledanoj izvan granica filma kao uže discipline. Ravnali smo se pri tome ujedno i saznanjima o razvoju bližih i daljih zemalja u europskom okolišu. Spominjem zemlje koje su početkom stoljeća postizale rezultate u području kinematografije, koji su se široj hrvatskoj javnosti tada doimali nedostižnima.

Nastojanje hrvatskih redatelja, producenata i djelatnika za osnutkom HAVC-a, podjednako je usmjeravala i svijest o ranijim traumama hrvatske kinematografije na njezinu sedamdesetogodišnjem putu. 

2. Hrvatska kinematografija i njezin povijesno-politički fenotip  

Govorim ovdje o "genetski" usađenim teškoćama proisteklim iz partijskog kadroviranja, komitetskog odlučivanja i ukorijenjenog hrvatskog kolebanja pred nejasnim autoritetima kratkotrajnih moćnika. U svojim najsretnijim trenucima, bilo da govorimo o uzletu studijskog filma krajem pedesetih ili kratkotrajnoj eksploziji estetskih i građanskih sloboda u drugoj polovici šezdesetih, hrvatski film je višekratno uspijevao osporiti svoju dinamiku i obustaviti vlastiti razvoj, sve zahvaljujući intervencijama političkih vlasti, koji su se znale osloniti na nesnalaženje filmske struke. Hrvatski film je do danas ostao tvorevina osujećene povijesti, entitet u kreativnoj i energetskoj defanzivi. A Hrvatska - usporedimo li je s drugim srednjoeuropskim i europskim zemljama - ostala je trajno kulturno neuravnotežena, da ne kažem nedovršena sredina.

Hrvatski film, desetljećima talac neslobode i partijskog presizanja, razvijao se u preuskom prostoru i kastriran u svojim temeljnim potencijalima. Ti  potencijali su bili znatni te u isto vrijeme znatno ometani.  Uprkos  talentima, hrvatski film (govorim o širokom razdoblju od 1940-ih do 2000-ih) platio je cijenu svog inhibiranog razvoja. U raznim razdobljima socijalizma, tako i kasnije. Devedesetih, izvrsno razvijena mreža Zagrebačkih kinematografa biva demolirana politički nametnutom privatizacijom (1994.), tek nešto kasnije no što je odlukom Vlade ukinut Nacionalni filmski fond (1993.), a nešto prije no što je nacionalni filmski studio - Jadran film - od strane iste Vlade ustupljen (1998.) privatnim vlasnicima koji će ugasiti njegovu djelatnost.

3. Geneza ustanove

Kao što stoji na početku, HAVC je osnovan (tek) 1.1.2008. Ova ostvarena želja hrvatske javnosti od samog početka suočava se s neočekivanim teškoćama.

Htio bih na ovom mjestu izbjeći naraciju o spornim financijskim, kadrovskim i administrativnim odlukama Vaših predhodnika, iz ranijih sastava Upravnih odbora. Tek ukupno aludiram na neodgovarajuće i nedovoljno zakonite odluke koje su HAVC dovele u stanje zatečeno 1. rujna 2010. Datuma, naime, kad sam preuzeo odgovornost za ustanovu, privremeno se odlučivši voditi HAVC u ulozi Vršitelja dužnosti ravnatelja. U kasnijem razdoblju, a po ispunjenju nadležnih procedura, postao sam punopravni ravnatelj. Moje tadašnje radnje sagledive su uvidom u tada nadležni Zakon o Av djelatnosti. Uspostavivši  Zakonom predviđene naplate, Zakonom predviđeni strateški plan (Nacionalni program) te Zakonom predviđeni minimalni sastav osoblja (Financijski i pravni odjel HAVC-a),  uspostavio sam tri oslonca za razvoj ustanove. 

4. Načelo stručnosti i projektno upravljanje

U narednom razdoblju 2012. - 2016. hrvatska audiovizualna djelatnost prestigla je razinom, izvrsnošću i međunarodnim odjecima ma koju bivšu republiku SFRJ, istakla se na europskoj pozornici te se konstituirala kao čimbenik svjetske filmske industrije u području servisnih koprodukcija.

Hrvatski filmski fond bio je u tom razdoblju snažno fokusiran na potrebe i razmišljanja filmskih proizvođača, izraženih kroz rasprave Hrvatskog audiovizualnog vijeća, a unutrašnje funkcioniranje ustanove dopalo je školovanih filmskih profesionalaca, mladih akademski obrazovanih producenata i profesionalnih filmskih promotora, sve pod operativnim vodstvom karijernog redatelja/producenta. Opisao sam maločas operativni kolektiv koji je uspostavio HAVC u obliku koji javnost pamti po uspjesima.

HAVC je doveden do svoje pune funkcije zahvaljujući timu radišnih osoba koje su bile obrazovane, osposobljene i obdarene za dužnosti koje su im bile dodijeljene. To jednako vrijedi za (tehnički rečeno) stalno zaposlene ili one, manje sretne, koje je sila autoriteta nadležnog Ministarstva prisilila da korijenske funkcije institucije obnašaju iz pozicije vanjskih suradnika. Strukturiran kao "project management team", s modelom planiranja i realizacije preuzetim iz audiovizualne djelatnosti, koristeći talent, energiju i akademsko znanje angažiranih audiovizualnih profesionalaca, HAVC se uspio nametnuti kao najučinkovitija i najpropulzivnija kulturna ustanova u RH. Rezultati su dostupni javnosti, iz godišnjih izviješća, javno publiciranih brošura, financijskih sažetaka (Facts&Figures). Utoliko, nije primjereno da sada o istom naširoko razglabam.

5. Odumiranje modela i blokiranje funkcija

Po mom povlačenju s položaja ravnatelja, Upravni odbor HAVC-a odustaje od koncepta stručnog vodstva i stručne suradnje. Odabire se ravnatelj kojemu je audiovizualna djelatnost izvan dosega osobnog iskustva, bilo formativnog bilo operativnog. Sukladno spomenutome imenovanju, postupno se iz radnog kolektiva HAVC-a eliminiraju ljudi obrazovani i osposobljeni za rad u audiovizualnoj djelatnosti. Mladi  filmski stručnjaci, nakon što su odbačeni od ustanove koju su stvarali, s lakoćom nalaze angažmane na međunarodnom filmskom tržištu, no ustanova kojom danas upravljate, ostaje kritično zakinuta, a njezine funkcije, slijedom opisanog, odumiru.

Rezultat je stanje u kojem HAVC, s današnjim datumom, nema rješene administrativne temelje za daljnji rad (nije donesen pravilnik te je dodjela sredstava blokirana). Ne postoji razgovjetni financijski plan za tekuću godinu. Ne postoje javno objavljeni izvještaji za predhodne 2016., 2017., 2018. godinu. Načelo transparentnosti i evaluacije na kojem se temeljilo ranije djelovanje ustanove, odbačeno je, a debata onemogućena. Mreža međunarodnih inicijativa i međunarodne poslovne razmjene je zapuštena, što donosi financijsku i reputacijsku štetu.

Hrvatski audiovizualni Centar kakav je ranije uspostavljen, s današnjim datumom više ne postoji. Niti je Hrvatska audiovizualna proizvodnja kakvu smo poznavali donedavno, više sebi nalik. U okolnostima proizvodnog zamiranja, medijskog zamora i javne nezainteresiranosti, djela koja bi prije nekoliko godina bila predmetom središnje debate ostaju nezamijećena. Djela koja bi donedavno pljenila pozornost elitnih festivala, danas ostaju zapostavljena. Hrvatska kinematografija je žurno izgubila svoj međunarodni značaj, gotovo jednako dinamično kako ga je prethodno stekla.

Zadaća narednog ravnatelja je da rekonstruira djelatnost ustanove u najkraćem roku. Moja preporuka za vlastiti angažman je, utoliko, samorazumljiva, kao što je razumljiva i potpora audiovizualne zajednice mojem nastojanju. Nešto što je teško izboreno i što je zatim pokazalo iznimne rezultate, degradirano je nizom pogrešnih upravljačkih odluka. Umjesto rasprave o odgovornosti, sav fokus zajednice kojoj pripadam je na djelovanju. Stanje je slično krizi koja je nastala u razdoblju 2009./2010.   

6. Godišnji proračun

Bez digresija vezanih uz genezu financijskih neravnoteža (uzrokovanih odlukama UO HAVC-a u razdoblju 2008./2009.) ukazujem na nerazmjer proračunskih izdataka RH u odnosu na današnje proračunske izdatke Slovenije, Makedonije, Srbije. Današnji razvoj ove strateške djelatnosti, njezina važnost ili minimalne godišnje potrebe, bitno nadilaze postojeći izdatak hrvatskog Državnog proračuna, a financijski kapaciteti RH, razvidno je, ni po čemu ne bi trebali stajati na putu ovoj neposrednoj potrebi.

7. Promocija

Međunarodna i domaća promocija kinematografskih djela razlikuje se od promocije muzejskih izložbi i kazališnih predstava, što kao da promiče nadležnoj pažnji. U sustavu Državnih potpora kakve su na snazi u RH, Promocija osigurava korijenski dio financiranja i javnog konstituiranja svakog pojedinog projekta. Promocija ovdje nije naknadni, već unapredni čin koji obuhvaća složenost postupaka koji ne moram objašnjavati visoko kompetentnim članovim Upravnog odbora. Odjel promocije HAVC-a s današnjim datumom ne funkcionira. Valja uspostaviti minimalnu stručnost ove operativne djelatnosti bez koje proizvodnja ne postoji.    

8. Fiskalna harmonizacija djelatnosti

Audiovizualna djelatnost u RH nije u potpunosti legalizirana, punih 28 godina od osamostaljenja države, koja je u ovom isječku ostala nedovršena.

Konstitutivni financijski postupci pri proizvodnji AV djela, na način kako su standarizirani u svim razvijenim zemljama svijeta nisu prepoznati od lokalnih propisa i uključenih djelatnika nadležnih Državnih službi. Spomenut raskorak od nedavna se koristi u političkim i ideološkim zadjevicama, a sve na račun hrvatskih fimskih producenata i proizvedenih djela. Ovaj nesrazmjer valja rješiti. Besplodno administrativno dopisivanje koje traje godinama nema učinka. Očekuje se fokusirana ekspertiza te javna i politička akcija u ovom smjeru. Očekuje se djelovanje.

9. Nedotaknuti prioriteti Nacionalnog programa

Hrvatski audiovizualni Centar se u prethodne dvije godine značajno približio negativnoj praksi Centra u razdoblju 2009./2010. Zakonom propisana Nacionalna strategija, iako je, u ovom slučaju, donesena - ustrajno se, međutim, zanemaruje. I to na sljedeći način:

9.1 Sporazum između HRT-a i HAVC-a sklopljen krajem 2015. se ne poštuje, praktički niti u jednoj svojoj pojedinosti.

9.2 Baštinsko pitanje nije samo neriješeno, već nije niti načeto, niti u jednom ozbiljnom segmentu. Kopije remek-djela hrvatskog filma postaju žrtve procesa vinskog octenog kiseljenja. Značajna pak djela iz razdoblja 1991. - 2010. nisu dostupna u DCP formatu i praktički ih je nemoguće prikazati u kinematografskim dvoranama u RH. Hrvatska radio-televizija (v. gore), iako tehnički neopterećena spomenutim problemom, protuzakonito odbija prikazivati nacionalna baštinska djela, derogirajući javne standarde stanovništva, istog onog koje je zakonito uzdržava. U rezultatu, hrvatska javnost ostaje lišena svjedočanstva o vlastitom podrijetlu. Spona s hrvatskim modernitetom je prerezana, a današnji hrvatski film lebdi u zrakopraznom prostoru, lišen temelja i svojih organskih polazišta.

10. Neposredno djelovanje

Skiciravši samo izbojke nastalih problema hrvatske industrije, a prouzročene disfunkcionalnošću središnje ustanove, sažimam u nastavku ovaj iskaz na sljedeće prioritete:

10.1. Dovesti osposobljene i obrazovane suradnike u instituciju. Uspostaviti ranije prepoznatljiv projektni model upravljanja i suprotstaviti se nekrozi partijsko/birokratskog administriranja. Iskoristiti prednosti audiovizualnog modela organizacije rada i vratiti sustav u prethodnu ravnotežu, ostvarujući zanemareni, a Zakonom nadležni, Nacionalni program.

10.2. Kulturnu misiju HAVC-a vezanu uz nacionalno stvaralaštvo i proizvodnju na hrvatskom jeziku, kao i Europsku kulturnu solidarnost, prepoznati kao prioritet ispred trgovačkih interesa Servisnog sektora.

10.3. Steči izgubljeno povjerenje međunarodne i domaće javnosti.

10.4 Vratiti ranije standarde političke samostalnosti i stručne izvrsnosti.  

Ne dvojim da se naša razmišljanja u predočenim pitanjima, značajno podudaraju.

U očekivanju usmene razmjene mišljenja o osnovnom planu, upućujem pozdrave,

Hrvoje Hribar,

redatelj i producent (DHFR, HRUP)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo