DANI PONOSA I SLAVE

TV ZVIJEZDE STVORENE U RATU Prepoznajete li danas slavna lica s malih ekrana?

    AUTOR:
    • Željko Ivanjek

  • OBJAVLJENO:
  • 26.08.2016. u 23:52

Uoči demokratskih promjena 90-ih, TV ekran posredno je zrcalio sliku jedne zbunjene zemlje. Već su se počele pojavljivati privatne poduzetničke inicijative, u sprezi s već postojećim sustavom RTZ-a, koje su vodile prema suvremenoj slici ovoga medija.

Odjednom, mogli ste s materijalom snimljenim za Hrvatsku televiziju završiti u “vanjskoj montaži”, dakle u samostalnom poduzetništvu, u koje su krenuli neki bivši radnici i suradnici “jedine” državne televizije - primjerice Guberović, Kušec, Požar ili Šipek, i to vrlo često na njenim tzv. isluženim, otpisanim strojevima. Pojavio se i jedan snimatelj iz Jadran-filma (Jurišić), čiji je privatni studio, na vrhu Bukovca, prerastao u najvećeg filmskog producenta u zemlji (Interfilm).

Prva linija fronte

Polako se 16-mm film povlačio pred proizvodnjom na videokazetama. Jeftinije je uvijek bilo bolje. Odlazilo se sve manje u filmske montaže unutar Strojarsko-brodograđevnog fakulteta, odnosno u SBF. Nadomak je bila cjelovita selidba u TV Dom na Prisavlju, preko puta tog fakulteta, odnosno preko autoceste. Ali, isto tako, približavao se Domovinski rat.

 

Prva komercijalna televizija u bivšoj Jugoslaviji bila je Omladinska televizija (OTV) koja je počela s emitiranjem 1989. (Od 1994. zvala se Otvorena televizija, a potom od 2010. Jabuka TV.) Njeni osnivači i prvi vlasnici bili su Vinko Grubišić, Romano Bolković i Željko Pervan. A njezin najslavniji program bio je i ostao politički talk-show “2 u 9” samoga Bolkovića, koji se emitirao od 1991., i u kojem su gostovali vodeći političari onoga vremena. Ili je to, ipak, bila Pervanova “Večernja škola” (od 1995).

 

Tijekom rata OTV je izvještavao s prve linije fronta: iz Vukovara, Iloka, Hrvatske Kostajnice, Komareva, Siska, Petrinje, Jamnice itd. Baš na ovoj postaji poznata radijska voditeljica Sonja Šarunić pokrenula je važan program “Povratak ratnika”, koji se bavio problemima branitelja. “Najstarija informativna emisija na komercijalnoj TV u Hrvatskoj” ostala je “Servus Zagreb”.

Silvana Menđušić

 

OTV je otvorio prostor i Željku Malnaru (1944. - 2013.) za “Nightmare stage” (Noćnu moru, ukupno 878 emisija; ponekad neodređenog trajanja), i to od 1992. Kasnije se ova emisija preselila na drugu televiziju. (Bila je emitirana na Z1, od 2005. do 2010.) Malnar je stvorio antiteleviziju, dolazeći iz srca državne Radiotelevizije, iz “Nedjeljnog popodneva”. U njemu je Zalepugin 70-ih i 80-ih emitirao njegove putopisne reportaže iz cijelog svijeta.

Autorski pristup

Živeći pred TV kamerama sa svojim stvarnim znancima i prijateljima - Ševa, Braco Rom, Tarzan, Cezar i drugi - Malnar je izrastao u jedinstvenu TV osobnost, koja je imala duh Iljfa i Petrova, a znala je ignorirati leću kamere na 15 cm od svoga lica. Kao i zaspati pred njom.

Scena iz 'Večernje škole' - Zlata Zuhrić Zuhra

 

Spomenuta Z1 televizija bila je još jedna “lokalna komercijalna TV postaja”, i to od 2004. A pamtila se baš po autorskom pristupu zanimljivim temama i osobnostima, pa i vijestima. Na njoj su vlastite emisije vodili poznati novinari: Dujmović (Opasne veze), Vukšić (Vježbanje demokracije) i Cvijanović (Večernji pressing), kao i trener svih trenera Blažević (Ćiroskop).

U transformaciji TVZ-a, koji je pratio promjene u proizvodnji i pojavu privatnih inicijativa, značajnu ulogu odigrao je urednik Veljko Đuretić (r. 1950). Premda se potvrdio autorski - s “Koracima”, 1986., u suradnji s Antom Granikom - Đuretić je dobio zadatak da na novopokrenutom III. programu (1987.) uređuje neke začetničke projekte (Animavizija, Zimovizija, Jazzovizija), koji su se ubrzo pokazali kao prekretnički.

Denis Latin

 

Na socijalističkoj TV obilježio je Božić 1988. i javno ga čestitao vjernicima. Pokrenuo je 1989. i uređivao program Z3, “u to doba radikalan iskorak u televizijskom okruženju JRT-a i TVZ-a”. Zahvaljujući upravo njemu novoosnovane lokalne, komercijalne televizije dobivale su posrednu potporu velike televizije.

Slikovito rečeno, početkom 90-ih sinovi prve generacije osnivača TV-a u Hrvatskoj, Martija i Miladinova, došli su na male ekrane: Ivan Miladinov i Alceo Marti. Mladi su stvarali programe za mlade. A druge “žutokljunce” donijet će rat i potreba za izvještavanjem s “vrućeg” terena. U kombinaciji lokalnih televizija i programa Z3 jedna nova generacija TV lica i osobnosti donijela je nove formate na male ekrane. Danas je već medijski noseća, i u zrelim godinama.

Daniela i Hamed

Neponovljiva Daniela Trbović pojavila se na ekranu 1990. Prošla je “sve i sva”: najavljivala programe, vodila emisije, talk-showove itd., da bi prvi naraštaj TV voditeljica naslijedila kao neizbježna pratnja “svih” festivala (Splitski festival, Melodije hrvatskog Jadrana, Zagrebfest, Dora itd.). Od zaigrane cure u “Hit depou” (1992. - 2003.), za što joj je trebao jednako zaigrani Hamed Bangoura, postala je dama i objedinila svoje darovitosti u “Večeri na 8. katu” (2013. - 15). “Hit depo” bio je “samo” glazbena top-lista i ujedno “najvažnija glazbena emisija za mlađe gledateljstvo”. I to u ratnim okolnostima.

 

Najmlađi urednik

Razumije se, HRT je poslao na ratišta mnoge svoje djelatnike, prvenstveno snimatelje i reportere, no prednjačili su mladi. Imali su više snage i izdržljivosti od starih. I dokazali se za proteklih četvrt stoljeća u raznim uredničkim, uredničko-voditeljskim i drugim TV poslovima. Višnja Kamenski, Senka Karuza, Saša Kopljar, Nikola Kristić, Denis Latin, Silvana Menđušić, Igor Mirković, Siniša Svilan, samo su neki među mnogim hrabrim djevojčicama i dječacima koji su s TV kamerom i s mikrofonom izlazili pred okulare neprijateljskih nišandžija.

Dubravko Merlić

 

Već kao najmlađi urednik središnjeg dnevnika HTV-a Denis Latin postao je tijekom Domovinskog rata ratni reporter i voditelj studija u Sisku. Potom je uređivao i vodio emisiju “Slika na sliku” (1992. - 1993.), no ostao je upamćen po “Latinici” (1993. - 2011.), po političkom talk-showu koji je bio predmet svakodnevnih rasprava. Ignorirao je zabranjene teme. Idući ispred vremena, Latin je ostao dosljedan svom viđenju dijaloga i nije se obazirao na to što mu je emisija bila “povremeno cenzurirana i uklanjana s programa”.

Novinarsko-urednički put Silvane Menđušić sličan je Latinovu. Prošla je za HTV većinu ratišta, da bi 1996. postala dio ekipe koja je pokrenula na TV Mreži prve neovisne TV vijesti. Vratila se na Prisavlje i bila suurednica središnjeg Dnevnika (1998. - 2001.). A poslije je radila u Zabavnom programu i na 4. programu.

 

Još kao honorarna suradnica HTV-a Vesna Karuza javljala se, također, s ratišta. Potom se zaposlila u Informativnom, odnosno Zabavnom programu. Među njenim uredničkim projektima ističu se “Sinovi oluje”, “Kruške i jabuke”, “Gušti su gušti”, “Nedjeljno popodne”, “Dobro jutro, Hrvatska” itd. Treba dodati da je ona, baš kao Latin i Menđušić, ušla u “ratni” kombi ili “mali auto” sa 20-ak godina.

Uveo novi format

Prerano preminuli urednik Joško Martinović (1963. - 2010.) bio je čarobnjak Dokumentarnog programa. Bio je, isto tako, ratni reporter i prvi TV reporter koji je poslije Oluje ušao u Knin. Radio je za Latinovu “Latinicu”. Ali, preskočio je Informativni program i dao svoj doprinos Dokumentarnom. Kao urednik i voditelj “Globalnog sijela” postao je omiljeno TV lice 2000-ih. Pamti se njegova “Živa istina”, kao i “Zlatna ribica” (s Darijom Marjanović). Bilježio je dokumente vremena o svakodnevici i ostao njenim svjedokom.

Daria Marjanović i Joško Martinović

 

Mladosti koja je krenula u “ozbiljno” novinarstvo s ratom pripada i Siniša Svilan (1961. - 2016.). Radio je za Radio 101 i za ratni radio Sunja. Od 1992. bio je, među ostalim, scenarist i novinar u Latinovoj “Latinici”. Praktički je uveo novi format na domaću televiziju svojim “Glamour Caffeom” (od 1998.), odnosno oblikovao je medijski pogled na domaći spektakl. A poslije javne televizije bio je programski direktor Nove TV (2005. - 2012.).

Tragične smrti ratnih snimatelja Žarka Kaića (1949. - 1991.), Živka Krstičevića (1954. - 1991.), Gordana Lederera (1958. - 1991.) i drugih samo su tri od mnogih novinarskih smrti koje su odgovorile našoj želji da budemo obaviješteni o ratnom zlu i njegovu djelovanju. Lederer je prošao, primjerice, prvi globalni TV rat, onaj irački, a poginuo je kod Hrvatske Kostajnice.

HRT bio na udaru

U Zagrebu je vladala napetost. Na primjer, već se pričalo da će novo zdanje HRT-a biti na udaru neprijateljskih lovaca, pa smo dobili rezervne lokacije za montažu snimljenog materijala itd. Dom na Prisavlju radio je u polumraku, ulice su bile neosvijetljene, farovi pokriveni, tako da je svatko tko je montirao slike na blještavom montažnom stolu izlazio u grad ko šišmiš i vrlo je lako upadao u vozački pogibeljne situacije.

Bolni trenuci

Programski koncept “Za slobodu”, “kojim se i na simboličnoj razini demonstrirao prelazak s redovitoga na ratni program”, krenuo je na HTV-u početkom jeseni 1991., pod glavnim urednikom Miroslavom Lilićem; vodili su ga Marija Nemčić, Zvonko Varošanec i Đelo Hadžiselimović. Bio je emitiran do međunarodnog priznanja Hrvatske 1992., no rat se dalje nastavio. I onda brzo zaboravljao, kao i svi osobni bolni trenuci.

Pokojni snimatelj Žarko Kaić

 

Cijelo to vrijeme gledatelji su budno pratili američku sapunicu “Santa Barbaru”, koja se prikazivala na HTV-u od 1990. - 1998. Treba li biti psiholog pa zaključiti da je bila iznimno popularna “zbog eskapističkog djelovanja na publiku”.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo