J. PAVIČIĆ IZ VENECIJE

U Veneciji prikazana nova ekranizacija romana 'Dečko, dama, kralj, špijun': Spektakularno i plitko

Gary Oldman je sjajan Smiley, no to ne pomaže lošem filmu

Ciklus od sedam romana Johna le Carréa s Georgeom Smileyjem kao glavnim likom, te pogotovo “trilogija o Karli” napisana sredinom sedamdesetih, spadaju bez sumnje u najveće kulturne spomenike hladnoratovske ere.

Le Carréovi špijunski romani su, kao prvo, reformirali sam žanr, preobrazivši špijunski triler iz naivne flemingovske akcije u složen i realističan žanr. Oni su, osim toga, i izvanredni socijalni romani. Nastali u šezdesetima i sedamdesetima, kad Britanija konačno silazi s imperijalne pozornice i postaje tek obična, mala europska država, le Carréovi romani sjajna su kronika jedne generacije koja je odgajana da služi Imperij, da bi potom doživjela njegov nestanak i u tome našla svoj kolektivni poraz. Konačno - i najvažnije - le Carréovi romani su proza koja slojevito propituje moral svakog rata, pa su mi često padali na pamet devedesetih, kad su izdaje, žrtvovanja čestitih i paktovi s nečasnima postali uvriježeni “dekor” i naše politike.

Prekomplicirano za film

Kao velika literatura, le Carréovi romani često su ekranizirani. Ironija je, međutim, da su najbolju filmsku sreću imali kasniji, post-hladnoratovski romani poput “Krojača iz Paname” ili “Brižnog vrtlara”, dok su romani Smileyjevog ciklusa često bili prekomplicirani, prekomorni za film. Nije zato čudo da su Smiley i njegov KGB-ovski oponent Karla prirodno mjesto našli na televiziji, u slavnim TV serijama iz 1979. i 1982. u kojima je Smileyja glumio Alec Guinness.

Ima li smisla “Dečko, dama, kralj, špijun” - prvi i ključni roman “Karline trilogije” - ekranizirati nanovo, u post-hladnoratovskoj eri? Tim Bevan i Eric Fellner - najpoznatiji britanski filmski producenti, tvorci svih hitova Hugha Granta i Rowana Atkinsona - smatrali su da je odgovor potvrdan. Stoga su producirali novu filmsku verziju le Carréovog romana koja je u ponedjeljak predstavljena u Veneciji. Mitskog Smileyja ovaj put glumi (izvrsno) Gary Oldman , a režiser projekta je Šveđanin Tomas Alfredson (“Neka uđe onaj pravi”).

Podrška pisca

Nastao uz punu podršku le Carréa koji je na špici potpisan i kao koproducent, film vjerno slijedi zaplet izvornika i prati nastojanje umirovljenog agenta SIS Smileyja da s malom skupinom odanih ljudi razotkrije špijuna u vrhu službe: pet je mogućih sumnjivaca - među njima i sam Smiley - a svatko je od njih imenovan figurom iz dječje brojalice: tinker, tailor, soldier…

Uoči nastanka filma, filmski biznis s iznenađenjem je primio vijest da Universal, studio koji inače prati filmove Bevana i Fellnera, nije stao financijski iza “Dečka, dame…” što je protumačeno kao znak nepovjerenja u projekt. Na žalost svih ljubitelja le Carréa (mene prvog) pokazalo se da je nepovjerenje imalo temelja: Alfredsonov film ispao je slabiji od očekivanog.

La Carré u rukama švedskog režisera skliznuo se nažalost na tipičnim greškama romanesknih adaptacija. Poveliki i prilično zamršeni zaplet romana scenaristi su htjeli sabiti u 130 minuta pa se kroz priču često protrčava, film obiluje suvišnim flash-backovima i često biva težak za praćenje čak i onima koji poznaju roman. Bogatstvo le Carréove karakterizacije likova ovdje je tek prisutno u zametku, a s introspektivnom komornošću le Carréove proze Alfredson se borio gomilanjem paralelnih sekvenci i vizualnim gomilanjem, što nas još više odvlači od emocionalne jezgre stvari. U konačnici, film je ispao upravo oprečan le Carréovoj prozi - dakle, spektakularan i plitak.

Ozbiljno razočaranje

U svemu tome ima i dobrih stvari, ponajprije sam Gary Oldman koji sjajno utjelovljuje Smileyja kao sivog, naizgled nezanimljivog birokrata “sovjetskog” stajlinga iza čije dosadne vanjštine kucka šahovski mozak. Ipak, “Tinker, Soldier..” ozbiljno je razočaranje Mostre.

Todd Soldonz s novim filmom ozbiljan je konkurent za nagradu

Ponedjeljak u konkurenciji Venecije donio je uz adaptaciju le Carréa još dva filma. Dok je “Običan život” Hongkonžanke Anne Hui šarmantan, ali ne izuzetan film o sudbini stare sluškinje, među ozbiljne se favorite Mostre uvrstio Todd Solondz filmom “Dark Horse” (Tamni konj).

Autor kultnog “Hapinessa” u novom se filmu bavi životom pretilog tridesetogodišnjaka koji nije diplomirao, još živi u kući roditelja ( Mia Farrow, Christopher Walken) i radi u očevoj firmi. Stvari se zapetljaju kad se zaljubi u depresivnu curu, a ljutiti mu otac do otkaz. Riječ je o sjetnom i vrlo duhovitom filmu koji je uz “Hapiness” najbolji u Solondzovoj karijeri, a mnogi misle da bi ovdje mogao uzeti i nagradu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. travanj 2024 21:24