Dokumentarac o Whitney Houston počinje krajnje dramatično: hitna pomoć upala je u njezin stan i utvrdila da u kupaonici leži bez svijesti 46-godišnja žena.
Da, to je nekadašnja megazvijezda, za koju nam odmah kažu da nije umrla od predoziranja opijatima, nego od slomljenog srca. Nije baš lako napraviti zanimljiv film o nekome koga su desetljećima eksploatirali mediji, no Nick Broomfield (“Biggie & Tupac”, “Kurt & Courtney”) i njegov koredatelj Rudi Dolezal (snimio je fantastičan materijal tijekom posljednje uspješne turneje Whitney Houston po Njemačkoj i Austriji 1999.) uspjeli su u pothvatu na kojem bi se mnogi poskliznuli.
Štošta ćete doznati iz arhivskih materijala, kako je mala Whitney odrasla u Newarku u New Jerseyju, u vrijeme najžešćih borbi za građanska prava, kako je naučila pjevati u crkvenom zboru koji je vodila njezina majka Cissy i da njezina teta, slavna Dione Warwick, nije imala baš velik utjecaj na njezine glazbene početke. Može vam to djelovati šokantno, pogotovo u odnosu na kasnije tračeve da ju je suprug Bobby Brown navikao na drogu, no pjevačica je već sa 13-14 godina - poput većine njezinih vršnjaka - znala apsolutno sve o cracku i kokainu. To je cijena sazrijevanja u afroameričkim četvrtima, osobito u trenucima kad naporna vježbanja zahtijevaju da te nešto “podigne”.
Broomfield i Dolezal napravili su pravi mali triler o njezinu proboju na scenu. Najbliža osoba bila joj je glazbena direktorica Robyn Crawford, intimna prijateljica i lezbijka, a jesu li njih dvije bile u ljubavnoj vezi, može se samo nagađati. U svakom slučaju, kada je postala glazbena senzacija i prodala milijune albuma, upoznala je Bobbyja Browna i tada je počeo obiteljski pakao. Robyn i Bobby nisu se podnosili, prva je smatrala da on na Whitney ima iznimno loš utjecaj, a kad više nije mogla izdržati, povukla se iz trupe. Bobby baš nije bio vjeran muž, no Whitney nije šarala uokolo ako ne uračunamo navodnu lezbijsku vezu s Robyn. Dok gledate njezine nastupe na njemačko-austrijskoj turneji, jasno vam je da je ona kasnije profućkala svoj potencijal, jer tako žestoki nastupi rijetko se viđaju.
Golemi hit “Tjelohranitelj”, u kojem je igrala s Kevinom Costnerom, zanimljiv je zato što je pjevačica uistinu imala svog zaštitara, on je redovno slao izvještaje o njezinim ekscesima na turnejama, no kad je postao previše pedantan, dobio je otkaz. Da ga je netko poslušao, tvrdi on, pjevačica bi i danas bila živa.
Burt Bacharach ispričao je nevjerojatnu anegdotu. Na dodjeli Oscara 2000. Whitney je trebala izvesti pjesmu “Over the Rainbow” iz “Čarobnjaka iz Oza”: skladatelj i aranžer zaključio je da je potpuno dekoncentrirana i zamijenio je tri dana prije svečane priredbe.
Od Bobbyja Browna razvela se 2007., jako ju je pogodilo što ju je njezin teško bolesni otac tužio da mu je utajila 100 milijuna dolara, no najstrašnije je što je usprkos svom virtualnom bogatstvu procijenjenom na 250 milijuna (razdijeljenom obitelji i prijateljima) bila ovisnica o najjeftinijoj drogi, cracku, i da joj je kupaonica izgledala poput smetišta. “Whitney: Biti svoja” svjedoči o nevjerojatnom talentu, nevjerojatnoj karijeri, ali beskrajno tragičnoj sudbini.