Krajem travnja 1971. počelo je emitiranje serije Televizije Zagreb “Kuda idu divlje svinje”, koja se u trenu prometnula u najpopularniji program na našim malim ekranima. Kako i ne bi kada je spojila konvencije partizanskog filma i krimića, imala glumačku ekipu koja je računala na odjek od “Vardara do Triglava”, a bogme bila i poprilično provokativna: niste tada samo tako mogli progurati koncept u kojem su u endehaškom Zagrebu glavni junaci šverceri, gangsteri i domobrani, a ilegalce se nazire tek u drugom planu. Nimalo slučajno što su tadašnjem ideološkom moćniku Vladimiru Bakariću poslali na ogled najbenigniju od ukupno deset epizoda.
U friško pokrenutom Hrvatskom tjedniku grmjeli su na seriju da gura Hrvatsku u blato, zavidnici su je nazivali “Bitkom na Neretvi” naše televizije, a domobran Mile Vrbica u sjajnoj glumačkoj izvedbi Fabijana Šovagovića iritirao je ne mali broj zadrtih partijskih aktivista. Ipak, sve je dobro prošlo i “Kuda idu divlje svinje” i danas je klasik a i prva domaća serija koja je dobila monografiju: autor joj je redatelj Silvio Mirošničenko, koji će je promovirati sutra na Danima hrvatskog filma. Doći će i Ljubiša Samardžić, nezaboravni tumač lika Crnog Roka. Organizatori su bili na sto muka kako da mu iz skromnog budžeta festivala odvoje novac za smještaj, a on je bio praktičan: “Dajte da ja nazovem Andreu”, misleći na našu ministricu kulture. Bar Smoki zna kako se te stvari rješavaju.