'DORA ISTRAŽUJE IZGUBLJENI GRAD'

VIDEO: MEKA VERZIJA INDIANE JONESA ZA MLADEŽ Junakinja animirane serije od klinke, čija su ciljna publika predškolska djeca, postala je tinejdžerica

    AUTOR:
    • Nenad Polimac

  • OBJAVLJENO:
  • 29.08.2019. u 09:03

DORA ET LA CITE PERDUE
DORA AND THE LOST CITY OF GOLD
2019
de James Bobin
Isabela Moner.
COLLECTION CHRISTOPHEL © Vince Valitutti - Paramount Players - Nickelodeon Movies - Walden Media - Burr! Productions - Media Rights Capital (MRC), Image: 462053969, License: Rights-managed, Restrictions: Restricted to editorial use related to the film or the individuals involved (producers, directors, authors, actors, etc.)
The rights of publicity of any person depicted in the photos are not granted
Mandatory credit of the film company and photographer, Model Release: no, Credit line: Profimedia, AFP
Profimedia, AFP

 

Film “Dora istražuje izgubljeni grad” nije baš ispao onakav hit kakav se očekivalo, ali ne treba se čuditi, jer su producenti povukli nekoliko krivih poteza.

Ponajprije taj da je junakinja Nickleodeoneove animirane serije “Dora istražuje” od klinke čija su ciljna publika predškolska djeca postala 16-godišnja tinejdžerica, što znači da je recepcija postala potpuno drukčija. “Dora istražuje” frcala je edukativnim sadržajima, čega u filmu - koji bismo najlakše mogli opisati kao Indianu Jonesa za mladež - uopće nema. Osim toga, bez obzira na to što su u njima uživali i stariji, upravo su klinci bili najvjerniji sljedbenici filmova Stevena Spielberga: što će im Dora, kad je njima uzor bio Harrison Ford.

Drugo, “Dora istražuje izgubljeni grad” je krajnje “meka” verzija pustolovnog žanra, što i ne čudi, kad je jedan od producenata kompanija Walden Media, specijalizirana za filmove za mlade u kojima se potiče kršćanska vjera (podržali su “Kronike iz Narnije”, ali ne i vjerski problematični “Zlatni kompas”).

Odabrali su prilično bizarne suradnike, redatelj James Bobin imao je uspjeha s prvim obnovljenim filmom o “Muppet Showu”, ali drugi je prošao mlako, a “Alisa iza ogledala” puno slabije od spektakla Tima Burtona “Alisa u zemlji čudesa”. Reklo bi se da je Bobin tip za neprovokativne filmove za mlađi uzrast, no treba znati da je surađivao sa Sachom Baronom Cohenom na vrlo bezobraznim komedijama “Borat” i “Brüno”, pa je očito kao samostalni redatelj uvukao satirične žaoke.

Isti je slučaj s njegovim koscenaristom Nicholasom Stollerom, nekoć redateljem erotski provokativnih komedija “Preboljeti Sarah Marshall” i “Susjedi iz pakla”, a danas tvorcem benignih dječjih sadržaja kakav je “Dora i izgubljeni grad”. Šteta, čini se da bi se njih dvojica vrlo dobro snašli u burleskama novog trenda kakvi su “Dobri dečki”, naizgled zabranjenima za mladež, ali ih upravo ta slasno upija.

Filmska “Dora” se opredijelila za politički korektan koncept, kao i u seriji naslovna junakinja je Latinoamerikanka (glavna glumica, dopadljiva Isabela Moner, samo je po majci peruanskog podrijetla), ona istražuje, to jest, ustanovljava gdje su izgubljene vrednote, ne sudjeluje ni u kakvom lovu na blago, što je čista kapitalistička izmišljotina.

Jedan dan u srednjoj školi u Los Angelesu njoj je dovoljan da razbije sve predrasude o školskim zlostavljačima, nadmenim vršnjakinjama i neugodnim profesorima. Ona napušta razred vedra i nasmijana, pa premda se činilo da će je škola slomiti, o tome nema govora. Lijepo je lutati džunglom gdje u svakom trenutku možete naići na čudesa prirode, međutim, tinejdžerima je mjesto u školskim klupama, gdje može biti podjednako zabavno.

Nesumnjivo, postoje gledatelji kojima se ovako nešto može dopasti, obiteljska zabava u kojoj roditelji ne moraju strahovati da će im djeca biti izložena psovkama, seksu i nasilju, no sudeći po odjeku u kinima, njih ipak nema dovoljno. Poklonici serije “Dora istražuje” prigovorit će da neki od likova nisu dobili dovoljno prostora, pogotovo Lopuža Lisac, no on bi pripadao nekoj drugoj vrsti filma kakav “Dora i izgubljeni grad” zasigurno nije.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo