Svečana dodjela Oscara nije počela obećavajuće. Voditelj Chris Rock, afroamerički komičar čijih se filmskih nastupa ne možete baš lako sjetiti, upustio se u 10-minutni monolog obigravajući oko vruće teme “bijelih Oscara”: podbadao je i relativizirao problem zanemarivanja umjetnika druge boje kože od strane Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, ali televizijske kamere su možda svjedočile najbolje jer su jasno pokazivale da je u dvorani golema većina bijelaca. Okej, neki istaknuti afroamerički filmaši bojkotirali su priredbu, ali svejedno, i da su došli, prisutne rase ne bi bile puno drukčije reprezentirane.
Čim su zaredali najavljivači, odmah je sve postalo življe, pogotovo što su ih počeli predstavljati potpisima i navoditi jesu li dosad dobili Oscara i koliko su puta nominirani. Još bolje, organizatori su pobjednicima olakšali govore, jer su u dnu slike na pokretnoj vrpci navodili kome se sve namjeravaju zahvaliti. Nije to bilo bog-zna-kako korisno, mnogi su govornici bili itekako dugački, pa ih je orkestar upozorio da skrate svoje brbljarije.
Dobre dosjetke
Nije to bio problem kada je na scenu izašao neki slabo poznati specijalist, no čim su na taj način morali upozoravati Alejandra G. Iňárritua, prvog redatelja u povijesti te nagrade koji je dvaput za redom dobio Oscara, to je bilo na granici dobrog ukusa. Naprotiv, Leonardo DiCaprio mogao je govoriti koliko je htio, orkestar se uopće nije javljao kada je prekoračio dozvoljeno vrijeme, a ne bi to napravio ni da si je glumac dozvolio još koju minutu. Mega zvijezda je ipak mega zvijezda.
Najveći je problem što je priredba - ukupno sa reklamama - trajala nevjerojatnih tri sata i 37 minuta, svake godine je sve duža i duža, vjerojatno stoga što se njezini producenti neprestano mijenjaju i nemaju dovoljno iskustva kako da je sažmu. Ipak, u tom preobilju bilo je štošta zabavnog pa i poticajnog. Sacha Baron Cohen - prerušivši se u Ali G-a, jedan od svojih najpopularnijih likova - također je ustvrdio da je šikaniranje crnih izvođača velika nevolja i istaknuo svog favorita u toj kategoriji - Dartha Vadera. Dobra je dosjetka bila i predstavljanje autentičnih osoba koje su inspirirale filmske likove, tako je u publici sjedila Joy Mangano koju je Jennifer Lawrence glumila u filmu “Joy”, bio je tu i novinar Michael Rezendes iz Boston Globea, njega je Mark Ruffalo igrao u “Spotlightu”, a na galeriji iznad dvorane dvojica policajaca čvrsto su držala ionako zavezanog krupnog Afroamerikanca za kojeg je Chris Rock ustvrdio da je Suge Knight, glazbeni producent optužen lani za ubojstvo i pokušaj ubojstva, portretiran u filmu “Straight Outta Compton”: je li to zbilja bio on ili ga je netko “glumio” ne znamo, jer za razliku od Joy Mangano i Michaela Rezendesa nije bio potpisan.
Voditelj je izveo najbolji štos kad je na ulici razgovarao s prolaznicima, uglavnom Afroamerikancima (to je snimljeno nešto ranije“) i pitao ih za mišljenje o filmovima koji se natječu za Oscara. “Most špijuna”? Nikad čuli. “Spotlight”? Što je to? Jedan je čak uzviknuo: “Čovječe, odakle ti izvlačiš sve te filmove?” Tek da se zna što široka publika druge boje kože misli o tako prestižnim naslovima.
Na sveopće iznenađenje, Oscara za najbolju pjesmu izborio je Sam Smith za temu iz filma o Jamesu Bondu “SPECTRE”: kad je premijerno izvedena, reakcije na nju bile su vrlo mlake, iako se visoko plasirala na top listama. Pjevač i skladatelj pokušao je osporiti tvrdnju sir Ian McKellena da nijedna gay osoba nikad nije dobila Oscara govoreći: “Ja sam gay i ponosim se time”, međutim, slavni glumac je rekao nešto drugo, da samo heteroseksualci poput Toma Hanksa i Williama Hurta osvajaju Oscare za uloge gay likova, njemu je to bilo uskraćeno kada je glumio redatelja Jamesa Whalea u “Bogovima i čudovištima”.
Angažirani istupi
Kako se priredba razigravala, problem “bijelih Oscara” šutnut je u drugi plan, a lepeza delikatnih tema na koje treba upozoriti sve se više širila. Američki potpredsjednik Joe Biden najavio je izvedbu pjesme “Till It Happens to You” iz dokumentarca “Lovište” Kirbyja Dicka o seksualnom zlostavljanju na američkim sveučilištima: otpjevala ju je Lady Gaga, a kako se pjesma bližila kraju, oko njezinog bijelog klavira okupila se grupa mlađih ljudi za koje se ispostavilo da su i sami prošli nešto slično a to su imali ispisano na rukama u vidu parola. DiCaprio je - kao poznati ekološki aktivist, uostalom producirao je dokumentarac o ugroženosti našeg planeta pod naslovom “11. sat” - još jednom upozorio da se ne igramo s klimatskim promjenama, a kada je producent “Spotlighta” Michael Sugar u svom pobjedničkom govoru naglasio da njegov film “daje glas preživjelima, a ovaj Oscar ga samo pojačava”, nastavljajući: “Nadamo se da će to postati zbor koji će odjeknuti sve do Vatikana. Papa Franjo, vrijeme je da zaštitiš djecu i povratiš Vjeru”, angažiranost priredbe dosegla je kulminaciju.
Najviše Oscara osvojio je “Pobješnjeli Max: Divlja cesta”, njih šest, ali ne i one najvažnije, njih su između sebe razdijelili “Povratnik” (ukupno tri - za režiju, glavnu mušku ulogu i kameru) i “Spotlight” (dva - za najbolji film i originalni scenarij). Skraćenu snimku priredbe (nešto manje od dva sata) u ponedjeljak uvečer je emitirao HRT, što je puno bolja opcija nego da ste gledali izravni prijenos u nedjelju u noći.