Margaret Atwood vjerojatno nije ni slutila da će njezina knjiga “Sluškinjina priča” posljednjih mjeseci toliko dobiti na relevantnosti.
Napisala ju je dok je živjela u Zapadnom Berlinu, zid koji je razdvajao dvije Njemačke još je bio tamo, a objavila 1985. u Kanadi. Šokantna priča o svijetu budućnosti u kojem su žene podijeljene u nekoliko kategorija no zapravo su građani drugog reda odmah je zaintrigirala čitatelje, dobila je nekoliko nagrada, a vrlo brzo je prevedena u nas u izdanju zagrebačkog Globusa. Po njoj je 1990. Volker Schlöndorff snimio istoimeni film s Natashom Richardson, Faye Dunaway i Robertom Duvallom u glavnim ulogama, no tada je to ipak bila samo fikcija, Berlinski zid je u međuvremenu srušen, a ništa još nije upućivalo da bi bilo što iz knjige moglo postati stvarnost. Uostalom, ni početkom milenija kada je praizvedena opera istog naslova i neko vrijeme se održala na repertoaru.
Sluškinja Fredova
Američka streaming platforma Hulu imala je nevjerojatno dobar instinkt kada je lani u travnju naručila prvu sezonu od deset epizoda inspiriranih romanom od produkcijske kompanije MGM Television. Scenarije je napisao Bruce Miller, televizijski profesionalac bogatog iskustva, dosta se konzultirao s Atwoodicom (ona je dobila funkciju savjetodavnog producenta) jer se njegova verzija poprilično udaljila od originala, a u uobličavanju koncepta pomogla je i glavna glumica Elizabeth Moss (“Momci s Madisona”, “Vrh jezera”), također jedan od producenata serije. Bilo je to u razdoblju kada je Republikanska stranka već birala svoje kandidate za predstojeće izbore i s vremenom je u prvi plan izbio današnji predsjednik Donald Trump. Po sudu mnogih, nakon što je izabran, on je vratio Ameriku godinama unazad, i on je tu i tamo govorio o društvu budućnost u kojem su se spominjala ograđivanja i preispitivanja dosadašnjih sloboda, odjednom kao da je sazrela klima da “Sluškinjinu priču” prihvatimo kao nešto krajnje aktualno.
Lik koji igra Elizabeth Moss zove se Fredova, odnosno sluškinja Fredova, ona živi u zatvorenoj zajednici Gilead (to bi trebao biti današnji Boston), u kojoj važe posebna pravila: Fredova je, naime, plodna žena, to znamo jer su je u prvoj sceni odvojili od njezine male kćeri (tamnopute, jer joj je suprug bio Afroamerikanac) i dodijelili kućanstvu zapovjednika Freda (Joseph Fiennes). On s njom redovno ima seksualne odnose, nadzire ih njegova supruga Serena Joy (Yvonne Strahovski), a jednom kada zatrudni i dobije dijete, oduzet će joj ga i poslati dalje.
Fredova živi pod strogom paskom, smije se kretati ulicama samo u pratnji jedne druge takve sluškinje, one jedna drugu kontroliraju, to je društvo u kojem nema mobitela, ženama je zabranjeno čitanje i svaka druga vrsta konzumiranja kulture. Posebno se pazi na lezbijke, ukoliko su u stanju rađati djecu, zadržava ih se i povjerava određenim obiteljima na rasplod, a u protivnom ili likvidira ili šalje u udaljene kolonije.
Zahvaljujući flashbackovima, upoznajemo Fredovu dok još nije stigla u Gilead, tada je to bila moderna mlada žena u rasno miješanom braku, urednica u izdavačkoj kući, nalazila se po kafićima s prijateljicama, međutim, tada počinju najneugodnije scene serije. Jednom su joj odbili prihvatiti kreditnu karticu, poslije je doznala da je ženama doslovno preko noći ta pogodnost zabranjena, na radnom mjestu dobiva otkaz kao i sve njezine kolegice, ukratko, njezin spol više ne može računati na privilegije koje je dotad uživao. U društvu započinju zastrašujuće promjene, širi se epidemija neplodnosti, nerotkinje su u stanju ukrasti tuđu djecu, ulične demonstracije i sukobi s policijom su normalna stvar, tako da u jednom trenutku ona s mužem i kćeri pobjegne iz grada, no umjesto u nekoj od zadnjih preostalih liberalnih oaza ona završi u Gileadu, gdje se mora privikavati na nova pravila ukoliko želi preživjeti. A ona je spremna na sve kako bi to napravila, jer se nada pronaći izgubljenu kćer.
Prve epizode
Nema dvojbe, “Sluškinjina priča” je metafora za suvremeni fašizam, izložena tako pedantno i intrigantno, da se doima krajnje uvjerljivo, puno uvjerljivije od inače zanimljivih serija kao što je “Čovjek u visokom dvorcu”, koje pribjegavaju političkoj fikciji, dok je ovo neka vrsta ulomka moguće stvarnost. Potonja nas možda očekuje, sa ili bez Trumpa u predsjedničkoj fotelji.
Već prve tri epizode koje je Hulu pokazao svojim pretplatnicima prošlog tjedna izazvale su golemo zanimanje, ali i polemike. Je li to udar na američku desnicu koja se još uvijek zalaže za zabranu pobačaja i za mušku supremaciju u svim porama društva? Možda, ali je to istovremeno i izvanredno uzbudljiv televizijski proizvod koji će se itekako spominjati kada se na ljeto objave nominacije za nagradu Emmy. Ove će godine “streaming” platforme prednjačiti više nego ikad dosad, ali to je posve zasluženo, jer su im serije superiorne u odnosu na ono što emitiraju klasične televizije.