RINO BARBIR

VIDEO: REDATELJ SPOTOVA VOJKA V I WEB SERIJE TE POBJEDNIK ZFF-a 'I moji gangsteri iz kvarta, kad dođu kući, samo su nezadovoljni obični ljudi'

    AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 07.12.2019. u 16:33

Zagreb, 201119.
Studio Hanza media.
Na fotografiji: Rino Barbir, pobjednik ZFF programa kockice s kratkim filmom Druker.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Rino Barbir

 

Filmovi su odgledani, nagrade podijeljene, a 17. Zagreb film festival, potjeran iz Kina Europa, ostao je iza nas. Bogat festivalski program ugostio je i “Kockice”, program posvećen hrvatskim novim filmašima, a obje su nagrade otišle splitskim kratkometražnim filmovima. Glavnu nagradu, Zlatna kolica, dobio je Rino Barbir za tinejdžersku dramu “Druker”, a posebno priznanje žirija dobio je Josip Lukić za svoj film “Južno voće”.

- Nisam očekivao nagradu. Iskreno, mislio sam da će je dobiti Šoban ili Lukić, ali ne osporavam odluku žirija. Ugodno sam iznenađen nagradom i ona mi mnogo znači - rekao nam je Rino Barbir, već neko vrijeme jedan od najtraženijih autora spotova u zemlji (radio je puno spotova i za Vojka Vrućinu).

 

Osim glazbenih spotova, posljednje dvije godine neprestano radi na autorskim i komercijalnim projektima.

“Carstvo ladovine”

Sigurno ste barem čuli za splitsku web seriju “Carstvo ladovine” na kojoj je Barbir radio kao snimatelj i koja je britkim humorom osvojila YouTube publiku. Uz glazbene, splitski filmaš se kali i na reklamnim videospotovima. Na našu opasku kako smo mislili da bi upravo zbog toga njegov film mogao ispasti “preušminkan”, Barbir odgovara:

- Scenarij ovog filma jednostavno ne bi trpio takvu estetiku, tako da se nisam toga bojao, od početka sam znao kako treba izgledati. Na filmu sam dosad radio kao direktor fotografije, ali sam uvijek imao nagon utjecati na režiju, što me prirodno dovelo do toga da poželim raditi autorski film. Zanimljivo je kako često ljudi pričaju o reklamama kao lošoj podlozi za režiju filma, ali ne mislim da je to tako. Zapravo je drugačiji način razmišljanja nego na filmu. Na reklami trebaš u tridesetak sekundi uprizoriti nečiju ideju i, u idealnim okolnostima, ostaviti i neki osobni pečat. Barbir je u program 17. ZFF-a donio zanimljiv kratki uradak koji preokreće simulakrume “gangsterskog života”, koji često - ponekad i uz otvorenu ironiju - bivaju prikazivani u reperskim spotovima novije generacije, koje, gotovo pobožno, gledaju i slušaju mnogi mladi (često bez shvaćanja one ironije). Ono što bi manje talentiranog redatelja odvelo u pokušaj doslovne, takozvane vjerne interpretacije nekakvog gangsterskog konteksta u kojemu, tobože, živi publika koja, primjerice, sluša Krešu Bengalku, Barbira odvodi u fini ironijski odmak pa on svoje “gangstere” iz “Drukera” stavlja mami u zagrljaj te u atmosferu osunčanog splitskog kvarta. Kako je došao na ideju snimiti film o sitnim delinkventima koji su, zapravo, mamini sinovi?

- Svatko od nas se u nekom trenu želi prezentirati kao bolja verzija sebe, bio to “gangster” iz kvarta ili nešto treće, ali na kraju dana, kada dođemo kući, mi smo ipak ona obična verzija s kojom često nismo zadovoljni. Taj kontrast me zanimao i zbog toga sam odlučio raditi takav film. U tinejdžerskim godinama je to najizraženije pa je bilo logično da film bude upravo o srednjoškolcu. Kako je trap-rap trenutačno omiljen kod mlađe populacije, a cijela subkultura je jako filmična, odmah sam znao da će to biti u filmu i da će svirati glazba Kiše metaka. Tekstovi Kiše metaka su izrazito ironični, samim time mi je komično kad klinci to ozbiljno shvaćaju i žele biti opaki likovi, a mame im kupuju Adidas trenirke - navodi Barbir, diplomirani snimatelj sa zagrebačke Dramske akademije. Ističe i filmove “Krhko” Tomislava Šobana te “Južno voće” Josipa Lukića kao one koji su ga oduševili u programu “Kockica”.

Dugi metar

- Šoban je napravio jako poetičan film sa zanimljivim režijskim pristupom. Divim se i Lukićevoj hrabrosti kojom beskompromisno obrađuje autobiografske teme.

“Južno voće” je odličan nastavak na njegov dosadašnji opus, odličan cast, fotografija i režija. Nadam se da će uskoro imati priliku raditi dugi metar, volio bih to gledati - naglasio je mladi splitski redatelj pa se osvrnuo i na glavnog glumca u svom “Drukeru”.

Doista, Franko Jakovčević se izvrsno snašao u ulozi gangstera-maze.

- Franko iza sebe već ima ozbiljne uloge i mislim da je svakim novim filmom sve bolji. Devedeset posto sam bio siguran da će on igrati glavnu ulogu još u fazi dok nismo imali gotov scenarij. Na castingu sam ostavio tu mogućnost da se pojavi i netko bez iskustva tko bi me oborio s nogu, no Frankova profesionalnost i spremnost su prevagnule. Radio sam kao snimatelj na jednom filmu u kojem je on igrao glavnu ulogu još kao osnovnoškolac, ali to je bilo u vidu studentske vježbe. Tada sam ga zapamtio - prisjetio se Barbir koji je scenarij za “Drukera” supotpisao sa Šimunom Šitumom.

- Rad na scenariju protekao je uz jako puno cigareta i cedevite. Šitum je moj dobar prijatelj i radili smo zajedno na seriji “Carstvo ladovine”, blizak mi je njegov način razmišljanja i mislim da smo se odlično dopunjavali tijekom pisanja scenarija. Scenarij smo napisali u jako kratkom roku, gotovo u tri dana. Nakon toga su krenule izmjene, sitne kozmetike u dijalozima.

“Improvizirali smo”

U trenu kad smo imali potpuni cast, tada smo drastično mijenjali dijaloge u procesu glumačkih proba. Nismo niti očekivali da glumci točno izgovaraju napisane replike, nego smo mi zapisivali ono što bi izlazilo iz njih, tijekom improvizacija nekih scena - završio je redatelj koji je u svom redateljskom prvijencu “Drukeru” (produkcija Blank, koprodukcija KinoKlub Split i Komakino), uz Franka Jakovčevića, okupio i Lanu Barić, Gorana Markovića, Tea Vukičevića, Roka Grubišića, Filipa Tomičića, Jeru Čovića i Nadu Kovačević.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo