PIŠE JURICA PAVIČIĆ

VIDEO: WATCHMEN Najambiciozniji dosadašnji pokušaj da se superherojski žanr vjenča s TV serijom

Nakon što smo dobili na uvid prvih šest epizoda, dojam je da je HBO ovaj put testirao toleranciju fanova doista do ekstrema

Zlatno doba televizije stvorilo je svojevrsnu podjelu teritorija između tv serija i kino filma.

U kinima sve rjeđe nailazimo na krimiće ili realističke trilere: oni su postali domena televizije. Istodobno, postoji žanr u koji se TV serija ne pača, jer je on okosnica današnjeg kino programa. Taj žanr je onaj o superjunacima. Zahvaljujući Marvelovim i DC-evim “proširenim univerzumima”, superheroji su danas ključni i ekskluzivni adut kino-filma.

Tako je to bilo do sada. Pitanje je, međutim, hoće li biti i od ovog vikenda. Jer, ovog vikenda na HBO se premijerno prikazuje dosad najambiciozniji pokušaj da se superherojski žanr “vjenča” s TV serijom. Riječ je o seriji “Watchmen” koju potpisuje Damon Lindelof, a koja je nastala po istoimenom, kultnom stripu Alana Moorea i Davea Gibbonsa.

Gibbonsov i Mooreov strip “Watchmen” (1987) danas se smatra jednim od klasika strip kulture, pa čak i - kako je sročio jedan kritičar - “stripom kroz koji je taj medij odrastao”. Stvoren i ambijentiran u konac 80-ih, Gibbonsov i Mooreov strip u sebi je sadržavao štošta od hladnoratovske paranoje. Zbivao se u paralelnoj povijesti u kojoj Watergate nije razotkriven, Nixona se smatra velikanom, SAD je zahvaljujući superheroju Manhattanu dobio vijetnamski rat. No, preplašene moćima maskiranih vigilanata vlasti su uvele zakon kojim su superheroji postali ilegalni. U taj kontekst Moore i Gibbons su smjestili komplicirani zaplet o uroti, zaplet koji je još usložnjen Mooreovim fragmentarnim pripovijedanjem.

Komplicirani predložak

“Watchmen” su odmah postali klasik - no, dugo su čekali audiovizualnu adaptaciju. Dijelom je to bilo zbog kompliciranosti predloška (jedan od potencijalnih redatelja - Terry Gilliam - smatrao je taj strip “nesnimljivim”). Drugi je razlog bio koautor Alan Moore koji se jako opirao adaptacijama, pa i danas odbija biti kreditiran na špici ekranizacija. Strip je na koncu tek 2009. ekranizirao Zack Snyder, a taj film, stilski zaista osebujan, i danas je predmet raspri onih koji ga cijene i onih koji ga ne vole.

HBO je firma koja je i dosad gajila načelo da pristupa kanonskim žanrovima, ali na ne-kanonski način. Vođena takvim metodom, kompanija je dosad već razmontirala žanr o mafiji (“Sopranos”) i vestern (“Deadwood”). Bilo je stoga jasno da ni superherojski žanr u HBO-ovoj centrifugi neće biti običan. No, nakon što smo dobili na uvid prvih šest epizoda “Watchmena” dojam je da je HBO ovaj put testirao toleranciju fanova doista do ekstrema.

Tvorac televizijskih “Watchmena” - Damon Lidelof - spada u velikane suvremene televizije. Ovaj filmski i TV scenarist stekao je slavu kao kreator serije “Lost”, jedne od najoriginalnijih i najnagrađivanijih serija u povijesti novije televizije.

 

Novi likovi

Nakon toga, Lidelof se latio još uvijek otvorene serije “Leftovers” (Preostali) - za moj ukus jedne od najpodcjenjenijih briljantnih serija 21. stoljeća. Serija o svijetu budućnosti u kojem netragom neobjašnjivo nestane svaki dvadeseti čovjek danas je pogotovo zloslutna sa svojim prikazom bliske budućnosti u kojoj ljudsko društvo pada u vladavinu opskurantizma, vjerskih sekti i iracionalizma. U obje serije Lindelof se pokazao kao postmodernistički eksperimentalni pripovjedač sklon skokovima u vremenu, neobičnim flash-backovima i - forwardima, naoko nemotiviranim digresijama i nepovezanim začudnim scenama. Sve to karakterizira i “Watchmen”.

Ljubitelji stripa i/ili Snyderovog filma moraju se pripremiti na iznenađenje. Lindelofova serija, naime, ne deklarira se kao adaptacija nego kao “nastavak” izvornog stripa čiji siže je - sročio je sam Lindelof - “svetinja”. Lindelof se nastavlja na Mooreov i Gibbonsov svijet, koristi tek uzgred njegove likove, a uvodi u prvi plan posve nove. Radnja “Watchmena” zbiva se u Tulsi, provincijskom gradu na Srednjem zapadu poznatom (među inim) i po pogromu crnaca 1921. Mjesto radnje nisu 80-e nego današnjica, no distopijski materijal stripa je tu. Watergate nisu razotkriveni, Nixona se uči u školi kao velikana pobjednika u Vijetnamu. Od 1992. do danas neprekinuti je predsjednik SAD- Robert Redford (!?).

Putovanje kroz vrijeme

Amerikom vlada apsolutna politička korektnost, a superheroji su ilegalni. Protiv te liberalne dominacije bori se rasistička “Sedma konjica” čiji pristaše nose maske s Rorschachovim motivom. U Tulsi je ubijen stari šef policije Crawford (Don Johnson). FBI u Tulsu šalje istražiteljicu Laurie Blake (Jean Smart), ženu kojoj je posao suzbijanje “ilegalnog vigilantstva”, to jest - hvatanje superjunaka. U Tulsi, ona međutim mora surađivati s neprijateljem: slastičarkom Abar (Regina King) koja noću djeluje kao vigilant pod imenom Sestra Noć. Abar je, naime, bila bliska s Crawfordom i svjedočila njegovom vješanju.

Niz čudnih zbivanja u Tulsi kao da ima neke veze s velikim investicijskim projektom koji pokraj grada diže vijetnamska poslovna žena Lady Trieu (Hong Chau). U prvih šest epizoda pojavljuju se - zasad rubno - i neki od junaka izvornika. Tako Ozymandias (Jeremy Irons) obitava u političkom egzilu, u britanskom ladanjskom dvorcu koji je - na Marsu. Tu su - natuknuti i raspršeni - i brojni uzgredni motivi izvornog stripa, od pilula za tuđe sjećanje do stripa u stripu: u ovom slučaju, to je tv serija “American Heroes” koju unutar TV serije gledaju svi.

Ako vam ovo zvuči zamršeno, vjerujte na riječ: još je zamršenije. Lindelof je i u “Watchmen” ostao vjeran svom pripovjednom maniru koji je daleko od jednostavno linearnog. Siže “Watchmena” slaže se poput puzzlea kojem se nakon šest epizoda ni ne nazire obris onog što prikazuje. Serija putuje kroz vrijeme od 1921., preko 50-ih do današnjice, fleš-bekovi se bave poviješću likova, pa čak i poviješću njihovih predaka, a u sve su upletene scene-enigme koje naoko s ničim nisu povezane, a očito će se njihovo značenje pojmiti u nastavku. Lindelofova serija po pripovjednim strategijama više podsjeća na Davida Lyncha ili metafikcijske pripovjedače poput Pynchona, nego na tradicionalni film o superjunacima.

Prema onom što smo dobili na uvid, “Watchmen” - ukratko - ištu i koncentraciju i strpljenje. Hoće li se to strpljenje isplatiti? Da bi to znali, treba vidjeti više od šest epizoda.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo