U HRVATSKIM KINIMA

'YESTERDAY' Šarmantna komedija tvoraca hitova iz 90-ih

 

Koncem 90-ih i početkom ovog stoljeća britanska produkcijska kuća Working Title bila je prava manufaktura globalnih hitova s britanskom aromom. Naslovi poput “Četiri vjenčanja i sprovod”, “Notting Hill”, “Mr Bean” i “Love Actually” punili su svjetske multiplekse. Ujedno, ti su filmovi otjelovljivali blairovsku političku ideju postmodernističke, postindustrijske “Cool Britannije”.

Iza cijele te serije hitova stajao je mali, uvijek isti kreativni tim u kojem su se režiseri mijenjali, no producenti i scenarist uvijek su bili fiksni. Producenti tih filmova bili su Tim Bevan i Eric Fellner, a scenarist Richard Curtis.

Bevan, Fellner i Curtis ponovo su na okupu. U hrvatskim kinima upravo igra film u kojem su tvorci “Notting Hilla” ponovo udružili rad, i to u žanru koji im je uvijek najbolje išao - u romantičnoj komediji. Film o kojem je riječ je “Yesterday”, a kao redatelj ga potpisuje još jedan režiser koji je obilježio britanski film 90-ih: tvorac “Trainspottinga” Danny Boyle.

Junak “Yesterday” je Malik (Himesh Patel), mladi engleski Indijac koji radi kao skladištar u provincijskom gradu i uzaludno se muči probiti kao kantautor. U tome mu pomaže lokalna učiteljica Ellin (Lily James) koja mu nastoji biti menadžerica. Obeshrabren neuspjesima, Malik taman misli odustati kad svijet zadesi neobična globalna kataklizma. Na 12 sekundi nestane struje, a kad se sve vrati u normalu, ispostavi se da u novom, paralelnom svijetu ne postoje Beatlesi, Coca-Cola, cigarete i “Harry Potter”. Malik je iz ne baš objašnjenih razloga jedini koji se sjeća svih pjesama Beatlesa. Počinje ih svirati i snimati kao svoje, što ga najednom učini neopisivo popularnim. Problem je što Malik jedini zna da se kiti tuđim perjem.

 

Posljednjih godina snimljen je cijeli niz muzičkih filmova koji eksploatiraju opuse pop-evergreena, od “Mamma Mie” do “Bohemian Rhapsody”. U tim je filmovima izlika za nizanje pjesama ili biografija muzičara, ili se, pak, naracija izvodi iz tekstova songova. Stari scenaristički lisac Curtis domislio se nečega nemjerljivo boljeg.

Smislio je efektni visoki koncept koji je po sebi zanimljiv kao priča, a ujedno pruža elegantnu izliku da se film tapecira evergreenima poput “Yesterday”, “Eleanor Rigby” ili “Let It Be”. U sve je to skupa Curtis vješto ugradio i romantičnu komediju, ali i satiru na muzičku industriju. Među zabavnijim dijelovima filma su oni u kojima Curtis hitove izlaže “ekspertizi” suvremenih marketinških timova i glazbene industrije. “Hey, Jude” tako postaje “Hey, Dude”, “Bijeli album” je malo “monotono bijel”, a naslov “Sgt. Peppera” je - dakako - “predugačak”.

Kao i mnogi “visoki koncepti”, i “Yesterday” pati od klimavog kraja i predvidivo derivativnog raspleta. No, unatoč tome, riječ je o zabavnom i šarmantnom filmu. Najutjecajniji europski scenarist 90-ih te redatelj koji je obilježio britanski film iste ere snimili su u suradnji finu, nepretencioznu i zabavnu komediju, kudikamo bolju i od “Mamme Mie” i od “Bohemian Rhapsody”.

Tagovi

Izdvajamo