REBOOT INFO GAMER 2016

U ZAGREBU POČEO JEDAN OD NAJVEĆIH GAMEING SAJMOVA U EUROPI! Naš novinar obišao je sve, isprobao je sve, evo zašto je pomalo razočaran

Zagreb, 081116.
Zagrebacki velesajam. Medjunarodni sajam knjiga i ucila Interliber i igara Infogamer by Reboot, otvoren je danas, a trajat ce od 08-13. studenog. Na fotografiji: sajam igara Infogamer by Reboot.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjevic / HANZA MEDIA

Samsung VR

Virtualna stvarnost sama po sebi jeste nešto novo i jeste korak naprijed za industriju video igara, no taj korak nije dovoljno velik, barem ne još. U ovom trenutku, kada se industrija video igara nalazi na raskrižju između fotorealističnih igara koje se u jednoj ili drugoj varijanti rade već više od 10 godina i stvaranja potpuno novih iskustava, VR još neko vrijeme neće donijeti ništa novo i tako će biti sve dok se prednost ne da stvaranju novih iskustava

 

Na ovogodišnjem sajmu posvećenom video igrama Reboot Info Gameru jedna je stvar očita – virtualna stvarnost (VR) trenutno je trend broj jedan u ovoj industriji. Svi glavni proizvođači VR uređaja borili su se kako bi privukli željne iskušavanja nove dimenzije igranja. A interesa je sudeći po redovima na prvom danu sajma mnogo. Playstationov štand koji na Reboot Info Gameru pokazuje svoj Playstation VR uređaj morao je uvesti redomat kako bi se bolje nosio s navalom znatiželjnika. Osim Playstationa, na sajmu su svoje uređaje pokazali i HTC (Vive), Samsung i Oculus Rift.

Oculusov sustav imao sam prilike isprobati igrajući Serious Sam VR, igru hrvatskog studija Croteam. Unaprijed moram reći sljedeće – nisam dobar igrač pucačina. Jednostavno mi ne idu od ruke. Možda je to do refleksa, možda je do nepreciznosti. Kako god okrenuli, ne idu i takve igre u pravilu izbjegavam. Serious Sam franšiza je dakako pucačina. Što hoću reći? Činjenica da se radi o pucačini svakako je utjecala na moj ukupni dojam o virtualnoj stvarnosti pa nipošto nemojte taj dojam uzeti zdravo za gotovo.

Kada se radi o Serious Sam VR-u, stekao sam dojam da virtualna stvarnost ne dodaje ništa igračkom iskustvu, osim što igrač monitor mijenja za VR kacigu koja mu umjesto 2D ekrana s iluzijom treće dimenzije daje sveobuhvatniju iluziju 3D prostora. Pucanje se i dalje odvija putem kontrolera koji se kontroliraju rukama – u ovom slučaju vam je u svakoj ruci po jedno oružje – a budući da se radi o demo verziji, nije bilo moguće ocijeniti kako će biti realizirano kretanje u prostoru.

Ova varijanta VR-a igra se tako da se stoji u mjestu i ovom okruženju gdje igranje traje nekoliko minuta to ne predstavlja problem, no u budućnosti bi se moralo razmisliti ili o kretanju ili o sjedenju kao osnovnom igračkom položaju.

Playstation je čini se o tome vodio računa jer se na njihovom VR sustavu igrate sjedećki i to zbog Playstation kamere koja s kacigom samoj konzoli komuniciraju igračevu poziciju u prostoru. U usporedbi s Oculusom, Playstationov kontroler pokazao se kao ponešto precizniji od Oculusovih, no razlika nije drastična. Prilikom igranja RIGS Mechanized Combat League, varijacije na temu pucačine sa sportskim predznakom – kontrolirate robote koji se natječu u skupljanju bodova kroz borbu s drugim robotima – morao sam se odviknuti navike kontroliranja kamere s desnim analognom tipkom budući da se to ovdje radi pogledom.

 

Premda je igra dosta dinamična, ona također ne predstavlja značajan korak naprijed u smislu naprednijeg korištenja virtualne stvarnosti. Vrsta igre doduše ne potiče kreativno korištenje tehnologije te tek treba vidjeti hoće li perjanice Playstationa – Batman VR i Star Wars Battlefront Rogue One – donijeti nešto novo u smislu kreativne uporabe VR tehnologije.

Samsung na svojem štandu nije ponudio mogućnost igranja, odnosno aktivnog sudjelovanja u sadržaju već su samo putem video najave natuknuli što će se moći putem njihovog uređaja doživjeti. Samsung VR se od prethodna dva sustava razlikuje po tome što se njime rukuje putem mobitela, odnosno mobitel je taj koji VR kacigi daje sadržaj – kod Oculusa je to računalo, a kod Playstationa dakako konzola. Samsung VR-ova demonstracija mogla se doživjeti isključivo sjedećki, no to je vjerojatno tomu tako samo zbog konvencijskog okruženja i lakšeg nošenja s većim brojem zainteresiranih. Pretpostavlja se da bi se zbog mobilne prirode iskustva isti sadržaj mogao konzumirati stojećki ili primjerice ležeći.

Samsung VR se meni nametnuo kao sustav koji najbolje reagira na micanje glavom, integralnim dijelom svakog sustava. Oculus je u tom smislu bio najslabiji, a Playstation je zbog kamere koja prati vaše kretnje glavom odmah iza Samsung po kvaliteti obrade pokreta glavom. Samsung VR je napravio još nešto što drugi sustavi nisu, a to je da su stavili naglasak na iskustva koja nisu strogo vezana uz igranje. VR perspektiva je u tom smislu velik korak naprijed u odnosu na primjerice 3D kino ili televiziju koji nikako nisu uspjeli dodatno poboljšati iluziju prostorne dubine na 2D slici.

Samsung možda neće pomaknuti granice igranja, no njihov bi pristup sadržaju mogao naići na veći odaziv u filmskoj i televizijskoj zajednici koja bi ovaj novi način prezentacije sadržaja mogla pretočiti u potpuno novo iskustvo za gledatelja.

Zadnji VR sustav koji je došao na red bio je HTC-ov Vive i on došao najbliže onom što mnogi priželjkuju da VR bude – iluzija kretanja u virtualnom prostoru. Naime, Vive sustav dolazi s dvije kamere koje igraču dopuštaju manevriranje u nekih 10-tak kvadratnih metara prostora. U igri koju sam igrao – John Wick: Chronicles – mogao sam se sagnuti kako bi izbjegao metke iz pušaka protivnika te sam također mogao s poda kupiti stvari kao što su dodatno oružje.

U smislu igrivosti, Vive se pokazao kao pobjednik, međutim on je i najzahtjevniji sustav za implementaciju u domu igrača. Bez omanje sobe posvećene isključivo igranju, koristeći Vive sigurno ćete porazbijati više vaza i slika nego što ćete onesposobiti protivnika u igrama.

A onda dolazimo do financijske računice. Svaki VR sustav zahtjeva novčanu investiciju koja u ovom trenutku nikako ne može biti opravdana zbog nedostatka sadržaja koji će VR predstaviti u najbolje svjetlu i čiji će svi elementi funkcionirati odlično. Svaki od sustava i sadržaja koje sam isprobao imaju nešto dobro u sebi, ali jednako tako predstavljaju samo prvi korak u razvoju tehnologije koja još uvijek traži svoje mjesto na tržištu.

Kao dugogodišnji gamer, ne mogu reći da me je VR kupio jer nisam vidio i doživio ništa što ne mogu doživjeti igrajući konvencionalne igre na televizoru. Nemojte krivo shvatiti, VR obećava i njegov je potencijal ogroman, međutim, evidentno je da studiji koji rade igre još uvijek o njemu razmišljaju staromodno. Virtualna stvarnost sama po sebi jeste nešto novo i jeste korak naprijed za industriju video igara, no taj korak nije dovoljno velik, barem ne još. U ovom trenutku, kada se industrija video igara nalazi na raskrižju između fotorealističnih igara koje se u jednoj ili drugoj varijanti rade već više od 10 godina i stvaranja potpuno novih iskustava, VR još neko vrijeme neće donijeti ništa novo i tako će biti sve dok se prednost ne da stvaranju novih iskustava.

Izdvajamo