Koliko je Hrvatska postala omiljena destinacija za raznorazne open-air festivale elektronske glazbe u najširem smislu tog pojma, čovjek bi očekivao veći broj domaćih DJ-eva i sastava koji se ozbiljno bave, opet u najširem smislu tog pojma, elektronskom glazbom, a time i veći broj njihovih izdanja.
Priznajem da nemam dovoljno dubok uvid u tu scenu, a stoji i teza da izvođačima elektronske glazbe albumi nisu primarni format izražavanja u odnosu na partyje, DJ nastupe, pojedine trake i remikseve. No zanimljivo mi je konstatirati da su ponajbolje albume elektronske, glazbe, “Nesreća/Disaster” i “Da il’ ne”, prošle godine objavili Toni Starešinić, lider fusion-jazz sastava Chui, odnosno electro-pop duo Cubies koji čine brat i sestra Juraj i Zrinka Majstorović (aka JJ & Zima), inače profesori klavira i gitare.
Njima valja pribrojiti i koncem minule godine objavljen istoimeni album također muško-ženskog dua Pocket Palma, simpatično natopljen nostalgijom za 80’s synth-popom i “Delta” grupe ABOP koju tvore bubnjari Ivan Levačić i Ivan Vodopijec, basist Erol Zejnilović te Ivan Božanić i Bogumil Kulaga za sintisajzerima, inače članovi sastava Kries, Chui, Elemental, Pips, Chips & Videoclips i Eleven. Prije tri godine ABOP je objavio i istoimeni EP od četiri pjesme koji je minutažom zamalo dosegnuo gabarite albuma, no u odnosu na dužu i bolje komponiranu i strukturiraniju “Deltu” to je bilo tek pismo namjere i zacrtavanje kursa kojim kani broditi ta grupa čiji je naziv skraćenica duhovite, ali često i prilično točne konstatacije “After je bolji od partyja”.
U produkciji istaknutog hrvatskog DJ-a Petera Dundova “Delta” je i potvrda onoga što kao mini-manifest ističu članovi ABOP-a na svojoj Facebook stranici, a to je “rave je na plesnom podiju, publika je u transu, ali ne pred DJ odrom nego ispred petorice izuzetnih glazbenika na pozornici koji izvode live techno”. ABOP-ovci ističu da je njihova glazba inspirirana čikaškim houseom i detroitskim technom, no rezultat je bitno širi jer čuju se u njihovim skladbama i odjeci Krautrocka i elektronike 70-ih te suvremenijih njemačkih sastava koji se nastavljaju na ta iskustva, kao i srodnost s The Chemical Brothers, Orbitalom i Underworldom te s također engleskim sastavom Public Service Broadcasting.
Doduše, ABOP, za sada, ne posjeduju sociopolitičku manifestnost kakvu i nazivima skladbi i albuma te govornim isječcima, a potom i vizualnim projekcijama na koncertima prezentiraju PSB; slaveći modernitet i tehnološki progres, socijalnu državu i radničke pokrete, čime upozoravaju i na slom potonjih. No slušajući ABOP nije mi teško zamisliti i neka takva nastojanja.
Uostalom, nije slučajno da im se jedna skladba zove “Mind Manifest”, dočim uvodna “De Laurenttis” naslovom upućuje i na utjecaj filmske glazbe jer skladbe ABOP-a su filmične koliko i hipnotične, mantrične i transcendentalne, a na svojevrstan način i psihodelične i šamanske. Za kraj, moguće je da će ABOP za hrvatsku elektronsku glazbu predstavljati iskorak kakav za domaći jazz posljednjih šest-sedam godina predstavlja djelovanje sastava Chui, a velika live provjera je već sutra, 18. siječnja u zagrebačkom klubu Boogaloo u kojem su česti i nastupi DJ-eva koje kolokvijalno nazivamo techno-partijima.