Od svih izvođača s kojima sam radio kao diskograf ili menadžer niti jedan nije doživio harangu poput Kojota. Prvo su im sredinom 90-ih, dobro znam i tko i zašto, pokušali zabraniti objavljivanje debija (“Kojoti”, 1995, Dancing Bear) jer su se drznuli u Sloveniji nastupiti s Partibrejkersima da bi ih koncem diskografske karijere, tijekom koje su objavili još dva punokrvna garažna rock albuma (“Halucinacija” 1996. i “Sex Disco Kung Fu” 1998., oba za Dancing Bear), posve neutemeljeno, ali sustavno gazili kritičari magazina Nomad.
Zabavni i razuzdani Kojoti na koncu su se raspali 1999. godine, iako nisu bili tek puka i slabija kopija Majki (kako im se često imputiralo i zbog svirki s Baretom) jer su više koketirali s funkom, alter-rockom i post-grungeom. Zanimljivo je da iz Nomada u kojem su se igrali “sveznadara” popularne glazbe, premda im je bolno nedostajao povijesni pregled iste, danas praktički nitko nema veze s glazbenom kritikom. Nisu bili trkači na duge pruge, ali zato je Davor Viduka zasjao kao gitarist i koautor većine pjesama Kawasaki 3p-a, a nedavno “restaurirao” i Greaseballse s čijim je punkabillyjem u drugoj polovini 80-ih započeo glazbenu karijeru.
Na skorašnjoj Brijačnici saznat ćemo i u kakvoj su formi, sedamnaest godina nakon raspada, Kojoti u kojima su glavne role uz Viduku igrali pjevač Alen Marin, basist Vanja Marin i bubnjar Mario Anušić, dok su u bendu traga ostavili i bubnjar Bobo Grujičić, prvobitni pjevač Robert Bušić - Buš i gitarist Tomo Božović.