Dok se dojmovi s prvog povratničkog koncerta Guns N’ Rosesa, održanog proteklog vikenda na američkom megafestivalu Coachella, još sliježu, kako čitam relativno ili posve negativni, posljednjih tjedana najavljivana vijest da će Axl Rose zamijeniti Briana Johnsona na preostalim koncertima AC/DC postala je službena.
U tu se svrhu na Coachelli kao gost Gunsa pojavio Angus Young da bi zajedno izveli “Whole Lotta Rosie” i “Riff Raff” i potvrdili kako će Axl definitivno zamijeniti Briana zbog opasnosti da vremešni pjevač AC/DC posve i trajno ogluši. Netko će možda reći kako gunđanju nema mjesta jer udružit će se na stadionskim pozornicama dvije legende rocka: AC/DC i Axl Rose. Na papiru možda i izgleda tako, ali posrijedi je travestija nalik onoj grupe Queen s Paulom Rodgersom iz Bad Company ili The Doorsa s Ianom Astburyjem iz The Culta i raznih drugih “triper” kombinacija.
Degutantna zahvala
Ako su glazbenici iz Queena i The Doorsa i imali opravdanja u tome da su im prvobitni pjevači pokojni, AC/DC nemaju čak ni to pokriće. Brian Johnson, koji je u AC/DC davno zamijenio pokojnog Bona Scotta, ipak je živ; prijeti mu tek gluhoća.
U tom svjetlu bilo bi puno poštenije, ionako su bogati k’o Krezovi, da su preostale koncerte otkazali i publici vratili novac. Daleko od toga da će sada biti masovnog povrata kupljenih ulaznica, ali koliko god me kopka kako će zvučati i izgledati s Axlom, ja bih kartu za takav koncert AC/DC ipak vratio jer rizik da se užasno loše provedem bitno je veći od potencijalne znatiželje, a znate i onu o tome što ubija mačke, ako već ne mačore rocka. Ma koliko zamjena Briana Axlom bila legalna, nekako mi je degutantno pročitati kolektivnu zahvalu ostatka ostataka AC/DC drugu Brianu na “dosadašnjem radu” i kolegi Axlu na “pružanju pomoći”. Ispada da su AC/DC novog pjevača, makar privremeno, dobili gotovo onako kako smo i mi dobili premijera. Razlika je što Axla zna cijeli svijet i što su AC/DC firma u puno boljem stanju od Hrvatske, ali u suštini je to karikaturalno, a to mi je i krucijalni argument za ovu raspravu.
Ako su AC/DC često i namjerno i izgledali poput karikature, uvijek su bili jedan od najvećih, najvažnijih i najboljih rock’n’roll bendova. Gunsi su pak bili samo i jedino prilično karikaturalni ili eventualno stripovski likovi rock’n’rolla, čak i kad su se svojski trudili uvjeriti nas koliko su ozbiljni pretendenti na tron hard rocka i heavy metala ili željeli u povijesti zauzeti poziciju koju su osvojili i trajno zadržali Led Zeppelin, Black Sabbath ili AC/DC.
K vragu sve, nisu Gunsi ispali ni poput Deep Purplea ili Iron Maidena, a ako su i bili gotovo identično popularni kasnih 80-ih i ranih 90-ih, biste li dali isti značaj AC/DC i Gunsima? Ja ne bih, nikada, pa mi i zato AC/DC s Axlom djeluju perverzno.
Koga su mogli pozvati
Ako su već htjeli odraditi koncerte bez Briana, ma koliko to bilo suspektno, mogli su onda pozvati Joela O’Keeffea iz Airbournea koji su od svih bendova na Zemlji po stilu najbliži AC/DC, Angrya Andersona iz Rose Tattoo čije su prve albume, kao i za AC/DC, producirali Harry Wanda i George Young, a živ je i Dave Evans koji je u AC/DC pjevao prije Bona Scotta i Briana Johnsona. To bi bilo primjerenije i poštenije, a i svi su Australci, kao i Nick Cester iz Jeta ili Andrew Stockdale iz Wolfmothera. Bilo tko samo ne Axl!