Premda Black Rebel Motorcycle Club nisu dosegli popularnost kakvu su nekoć uživali The Strokes i The White Stripes ili kakvu i danas uživaju Kings Of Leon i QOTSA, taj sastav iz San Francisca zbog sudara punk, psych i garage-rock estetike jedan je od najuvjerljivijih među onima koji su karijeru započeli na prijelazu stoljeća.
Da ne ponavljamo koji su i kakvi sve albumi iza BRMC o kojima je autor ovog teksta često i ekstenzivno pisao ili njihovu biografiju koju ionako možete naći bilo gdje na internetu, evo reprinta teksta s konca lipnja 2004. godine o tome kako se dogodilo da je taj bend, uz malu pomoć ovog i tada glazbenog kritičara Jutarnjeg lista, umjesto s Lennyjem Kravitzom koji je te večeri otkazao nastup u Domu sportova iste noći nastupio besplatno u Močvari.
U međuvremenu Black Rebel Motorcycle Club je nastupio i na INmusic Fessivalu, a sada po treći put stiže u Zagreb, odnosno po prvi put u Tvornicu kulture pa tim povodom evo i dijela intervjua s Peterom Hayesom iz BRMC-a, snimljenog te iste večeri 2004. godine, a kojeg je i danas poučno pročitati jer su se rock i popularna glazba uvelike promijenili u proteklih petnaest godina. Nažalost, ne na bolje.
Black Rebel Motorcycle Club 2004. godine u Močvari - besplatno!
Black Rebel Motorcycle Club 2004. godine u Močvari
Da se netko prije godinu-dvije samo usudio pomisliti kako će Black Rebel Motorcycle Club - jedan od najpoželjnijih novih rock’n’roll bendova, uz The Strokes, The White Stripes, The Hives, QOTSA i Franz Ferdinand - održati besplatan koncert u Močvari, vjerojatno bi ga strpali u ludnicu. Takva se čuda u nas, naime, ne događaju. No, takvo se čudo napokon dogodilo i to one iste večeri kad je Lenny Kravitz zbog problema s glasnicama otkazao koncert u Domu sportova na kojem su mu BRMC trebali biti predgrupa.
Bio sam kod autobusa BRMC-a i čekao na dogovoreni interview kad sam čuo kako njihova tour menadžerica spominje riječi “klub” i “honorar”. BRMC su, naime, željeli zasvirati u nekom od zagrebačkih klubova, kad su već došli ovamo. Kako se s članovima benda znam još od njihovog prvog koncerta u Minhenu (2002. godine), komunikacija je odmah uspostavljena, a onda se sve odvilo filmskom brzinom. U osam sati navečer počeli su se okretati brojevi telefona, a u pola devet je Kornel Šeper pristao ugostiti BRMC u Močvari, bez honorara i bez prodaje ulaznica, kako je bend i poželio. Obavijesti su istodobno krenule na Radiju 101, Otvorenom, Plavom i Radiju Cibona. U ponoć su BRMC izašli na scenu. Močvara puna fanova ovog izuzetnog benda bila je u deliriju.
Koncert, podijeljen u dva seta, bio je, blago rečeno, fenomenalan, posebice njegov drugi, akustični dio, do kojeg je došlo zbog određenih tehničkih problema s “fuse boxom”, a desetak minuta duga, mantrična posljednja pjesma akustičnog seta bila je neopisivo, spiritualno svjedočanstvo rock’n’rolla kojega, kad se to dovoljno jako želi kao što su to željeli BRMC, ništa ne može zaustaviti. Svi okupljeni u Močvari vjerojatno su pomislili istu stvar. Možda je povratnički koncert Pixiesa u Ljubljani bio najiščekivaniji koncert godine, no neplanirani, u samo tri sata organizirani koncert BRMC-a u Močvari ipak će, nakraju, biti proglašen koncertnim događajem sezone. O ovakvim koncertima do sada smo mogli čitati samo u New Musical Expressu, ali ovo čak ni NME ne bi mogao napraviti u srcu Londona. Jutarnji i Močvara to su uspjeli na obali Save. Nastup BRMC-a u Močvari bio je povijesni koncert. Sada znamo i odgovor na pitanje: što je sve potrebno za totalni rock’n’roll? Tri sata, jedan underground klub, mnogo volje i bend poput Black Rebel Motorcycle Club. Dođe mi da umrem od smijeha kad čujem kako je Metallica otkazala koncert u Zagrebu zbog “nepremostivih tehničkih problema”.
INTERVJU IZ 2004: BLACK REBEL MOTORCYCLE CLUB 'Ugasite TV, izbjegnite kontrolu!'
Black Rebel Motorcycle Club 2004. u Zagrebu
Zašto ste odlučili svirati besplatan koncert u Močvari, kad ste čuli da je Lenny Kravitz, kojem ste trebali biti predgrupa, otkazao nastup u posljednji čas?
- Obožavamo svirati i strahovito smo sretni što smo došli ovdje, sigurni smo da ćemo se kad-tad ovdje vratiti i da će nam se ova gesta koju smo napravili večeras, vratiti na najljepši mogući način. Jako nam se sviđa Močvara i drago nam je da možemo tu svirati.
Zašto ste napustili Virgin Records?
- Obostrano smo otkazali suradnju. Nisu željeli više promovirati naš drugi album, nakon što su objavili samo jedan singl u Americi, i to nas je razočaralo. Kad sam ih pitao zašto, nisu imali objašnjenja. U redu, možda se album nije sjajno prodavao, ali nama je to bilo bitno da možemo orgnaizirati turneju.
Imate li još uvijek potporu medija, jedno vrijeme su vas u Britaniji tretirali poput velikih zvijezda?
- Pretpostavljam da još uvijek imamo potporu, ali ne kao prije. Mislim da smo neke medije razljutili, nenamjerno, ali izgleda da su se ipak naljutili. Mi volimo malo više ukusa u medijskoj prezentaciji, ako već igramo tu igru. Ono što me najviše razočaralo jesu novac i slava. Novine te čine slavnim i kada novinama kažeš da je to iskrivljena slika o tebi, onda se novine nađu uvrijeđene. Mi nismo željeli biti maliciozni, ali rekli smo takve stvari nekoliko puta. To je vrzino kolo. Novine ne bi imale posla kad ne bi stvarale bendove, MTV ne bi imao posla kad ne bi stvarao zvijezde, a to je nama tužno jer u pravilu velikim bendovima postaju bendovi koji pristaju na takvu igru.
Kako nastaviti dalje, ako imate tako negativnih iskustava s medijima i diskografima?
- Nastaviti dalje, radeći ono što radimo, igrati igru malo bolje. Naučili smo kako taj svijet funkcionira, pazit ćemo da ne uvrijedimo taj svijet, ali i pokušati sačuvati integritet benda. Mi smo samo smatrali da je potrebno reći, u ime bolje glazbe i bolje umjetnosti, kako taj sistem pravljenja zvijezda ne valja i kako ga treba mijenjati.
Kakva je bila vizija benda kad ste počinjali, jeste li slutili da će vam se događati takve stvari, slava, novac, razočaranje, medijska buka, otkazi ugovora? Jeste li smatrali da će vaš bend biti poput The Velvet Undergrounda ili The Jesus And Mary Chain koji su bili poznati po odjebavanju medija? The Jesus And Mary Chain su čak i publici okretali leđa i svirali, na početku, koncerte od 15 minuta.
- Baš sam o tome čuo neki dan. Mislim da je bilo cool što su se The Jesus And Mary Chain tako postavljali iako su ih publika i mediji obožavali. Ponekad je baš takvo ponašanje posao benda. Provokacija i slične stvari. S druge strane, mi smo tu da na neki način damo glas publici da kaže kroz nas ono što želi reći. Nadam se da u svijetu još uvijek ima prostora za nas i bendove poput nas.
Za tri momka u crnom koji sviraju rock’n’roll? Prije nekoliko godina to se činilo nemogućim. Jeste li o tome pjevali u pjesmi “Whatever Happened To Rock’N’Roll”?
- O, da, i nadam se da će vrata još više otvoriti. Nismo mi tu bitni kao bend, nego je bitna šansa.
Tko je najviše utjecao na BRMC?
- Jimi Hendrix, Johnny Cash, Edith Piaf. Zapravo, najviše volimo izvođače koji znaju ispričati priču. Nisu nam The Jesus And mary Chain toliko bitni, koliko ljudi misle. Kad smo pokretali bend, čuo sam samo album “Psychocandy”. Volio sam rani Verve, T-Rex, no pokušavam izbjeći da se oni čuju u mojoj glazbi.
Zašto ste si nadjenuli ime po bandi iz filma s Marlonom Brandom?
- Prvo smo imali ime The Elements, a onda smo otkrili da neki bendovi imaju isto ili slično ime. Black Rebel Motorcycle Club prvo je bila pjesma, a onda nam se dopalo to ime kao ime za bend jer ćeš ga ili odmah zapamtiti ili odmah zaboraviti. Usto, to ime kao da u momentu, čim ga čuješ, daje i stav bendu.
Mislite na buntovništvo, crne kožne jakne i rock’n’roll?
- Naš jedini moto je da ne budemo hodajuće reklame za bilo što, posebno ne za odjevne marke. Sve marke trgamo s naše odjeće, ako ta odjeća uopće ima marke. To je naše buntovništvo, borba protiv globalnog marketinga.
Koliko ima istine u glasinama o povezanosti droga i BRMC-a? Koliko su droge uopće bitne za muziku?
- Droge nisu toliko bitne koliko se misli. Mi nismo narkomani. Pijemo poslije koncerta, ponekad i prije. Droge, doduše, mogu biti kreativne, ali znamo i koliko je to opasno. Vidjeli smo kako su prošli Hendrix i Cobain. Ne želimo tako završiti i potratiti na taj način ono malo talenta što imamo, iako je naš talent nemjerljivo mali u odnosu na njihov, ali učimo iz njihovog iskustva i ne želimo ponoviti istu tužnu priču.
Koliko je BRMC političan bend?
- Pokušavamo biti politični koliko god možemo. Mislimo da velika opasnost leži u tome što vlast želi kontrolirati umjetnost jer onaj koji ima kontrolu nad umjetnošću, ima i kontrolu nad ljudskim životima. Ne mogu govoriti za Europu, ali to je jako izraženo u Americi. Amerikanci imaju samo TV i stupidne emisije poput Big Brother, Pop Idol i Tko želi biti milijunaš. Te su emisije užasno zaglupljujuće, u njima se sve vrti oko slave i novca, a vlast upravo to želi. Ubiti ljudima mozak i usaditi im ideju da preko noći mogu postati slavni i bogati. Koristimo svaku prigodu da kažemo ljudima kako je svako gledanje glupih emisija na TV-u podržavanje vlasti. Ugasite TV, izbjegnite kontrolu!
Je li glavni problem rock’n’rolla danas taj što nije dovoljno političan u odnosu na 60-te ili punk 70-ih?
- Da, to je problem. Danas mnogo bendova pada u zamku “međusobne borbe bendova” u stilu tko je bolji, ali problem je van te igre. No, sve je više bendova koji će vjerojatno početi koristiti svoj utjecaj i za političke poruke, premda moram reći kako svi ti bendovi, uključivši i moj, pripadaju jednoj sebičnoj generaciji koje na mari mnogo za opće dobro. Ipak, nadam se promjeni na bolje.