Da hrvatska jazz scena posljednje godinu-dvije proživljava renesansu, konstatirano je u ovom listu u barem dva-tri navrata. Kako zbog aktiviranja nekoliko novih jazz klubova i barova s učestalim koncertnim programom, ne samo u Zagrebu, tako i zbog priljeva novih, intirgantnih i kvalitetnih izvođača, sve vizibilnijih na hrvatskom glazbenom nebu. Vjerojatno najsnažnija potvrda takve, povoljnije konstelacije hrvatske jazz scene mogla se zapaziti ove subote kad je zagrebački fusion trio Chui kojeg čine Toni Starešinić (sinitisajzer, klavijature), Vojkan Jocić (saksofon) i Janko Novoselić (bubnjevi) uz Jazz Orkestar HRT-a na koncertnoj promociji zajedničkog albuma "Chui ovu glazbu" u Tvornici kulture okupio tisuću ljudi.
Uoči prošlojesenske objave tog albuma Chui je s Jazz orkestrom HRT-a dvije večeri zaredom napunio dvoranu Gorgona MSU-a te održao jedan također izvrsno posjećen open-air nastup na Bundeku, no teško se sjetiti kada je jedan domaći jazz izvođač, samostalno, održao koncert za plaćene ulaznice pred spomenutih tisuću ljudi, osim Matije Dedića i njegove majke Gabi Novak. Indirektno je to pred kraj nastupa u Tvornici potvrdio i Andreas Marinello, šef Jazz orkestra HRT-a, zahvalivši se publici "na dolasku u tako velikom broju na jedan jazz koncert". Malo prije toga pitao sam Sašu Dracha, koji je u jazzu mnogo dublje od mene, a time i upućeniji u zbivanja na domaćoj jazz sceni, može li se prisjetiti kad je posljednji put neki domaći jazz izvođač održao koncert pred tisuću ljudi. Nije mogao, a na pitanje podsjeća li ga subotnja atmosfera u Tvornici na legendarne koncerte Boška Petrovića i njegovih formacija tijekom 70-ih i ranih 80-ih u Lapidariju i Kulušiću, odvratio mi je da mu je to prvo palo na pamet kad su Chui & Jazz orkestar HRT-a počeli izvoditi skladbe s albuma "Chui ovu glazbu".
Vodeća snage nove hrvatske jazz scene
Ne samo zbog svirke nego i zbog sastava publike jer dojam je da je Toni Starešinić svojom vizijom jazza – zasnovanoj na refleksijama fuzija Milesa Davisa, Herbieja Hancocka, The Weather Reporta, Krautrock sastava poput grupe Can te suvremenijih strujanja iz portfelja Medeski, Martin & Wooda s kojim su nastupili zajedno na jednom od Vip Zagreb Jazz Festivala i skandinavskih džezera poput rasplesanog Buggeja Wesseltofrta te silovitog Matsa Gustaffsona i njegovog Fire! Orchestra – privukao i jazz i rock pa i publiku sklonu underground, ali i plesnoj elektronskoj glazbi. Naime, sve se to kotrlja u fascinantnim aranžmanima Chuia i, sa strane Jazz orkestra HRT-a, Andreasa Marinella, Joea Kaplovitza i Luke Žužića koji su i u Tvornici oduševljavali maštovitošću, sjajnim solističkim dionicama i uvezivanjem sinemaskopski poimanog jazza s raznim drugim glazbenim žanrovima poput space-rocka i freak-funka u posve osobenu fuziju u kojoj su gotovo podjednako zastupljeni afro-američki groove, europski bjelački avangardizam i tradicija velikih orkestara.
Večer u Tvornici, posve drugačija od prečesto "akademski" poimanog jazza u nas, potvrdila je da je Chui trenutno, što komercijalno što artistički, vodeća snaga nove hrvatske jazz scene koju bi bilo uputno uz Jazz orkestar HRT-a predstaviti na jazz festivalima poput Beogradskog i Ljubljanskog, ali i dalje na Umbria, Montreux, Gent i North Sea Jazz Festivalu, no time ponovo dolazimo do pitanja može li se to obaviti kroz naše booking agente i institucije poput Ministarstva kulture. I da me se pogrešno ne shvati, jer doista nije mi nakana samo favorizirati Chui nauštrb drugih domaćih džezera, nitko sretniji od mene ako se do ove razine koncerata uskoro vinu još poneki, noviji akteri hrvatske jazz scene poput Mimike, Bow Vs. Plectrum, Problema, Kozmodruma, Zvjezdan Ružić Sexteta i drugih pa obnovljeni Boilersi kao i doajeni poput Matije Dedića, Tamare Obrovac, Elvisa Stanića, Saše Nestorovića, Ratka Zjače.
Dakako, isprika nespomenutima, uz pitanje - kad smo već izgubili Vip Zagreb Jazz - zašto ne razmisliti o jednom anualnom domaćem vikend-jazz festivalu u Tvornici ili na Bundeku? Ako uz to "dolete" i dva-tri inozemna gosta, nitko se neće buniti. Chui je s Jazz orkestrom HRT-a u Tvornici, koncem studenoga i Charles Tolliver Tentet na Muzičkoj akademiji te Porin za album godine "Matija svira Arsena" Matije Dedića, ukazao i na takve "out of the box" mogućnosti hrvatske jazz scene.