Za Olivera Dragojevića, velikana hrvatske glazbene scene koji je u nedjelju u dobi od 70 godina nakon teške bolesti preminuo, mnogi ističu da je bio 'najveći, a najskromniji' i ujedno najjednostavniji, čovjek iz naroda...
O tome svjedoči i sljedeća crtica koju je u Oliverovoj biografiji 'Splitska dica - od zidića do vječnosti' naveo novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall, a koju prenosimo u nastavku.
Bez obzira je li bila riječ o medijski atraktivnim projektima poput porinovskog Baloona ili pak o kakvoj ad hoc okupljenoj klapi, o festivalskim uzdanicama ili starim prijatljima poput društva iz klape Ošjak, Oliver je jednako guštao u pjesmi, očito neopterećen svojim zvjezdanim statusom i glazbenim rejtingom. [Supruga] Vesna se, primjerice, sjeća njihova 'godišnjeg odmora' 1989. na Havajima. Odmor iz snova ubrzo je međutim dobio – za Vesnu – tako 'prepoznatljivo' izdanje: Olivera za klavijaturama.
"Oliver je bio odlučio maknuti se od svega i dobro odmoriti“, priča Vesna. "Sve je bilo u redu prvoga dana; sunce, ocean, šarenilo boja... no tada smo otišli u jedan zgodan kafić-klub u kojemu je svirao neki doista veoma dobar band. Oliveru su se iz prve svidjeli i sve je, ne htijući priznati, virkao prema njima, cupkao i bio sve nervozniji, očito želeći i sam zasvirati. Izdržao je tako dva dana, a onda je sljedeća dva tjedna našeg havajskog odmora svirao s njima baš svaku večer, kao da je stalni član banda.
Gosti hotela koji su dolazili u taj klub već su mu se javljali i na plaži i zvali ga imenom...
Pamtim da je bio oduševljen znanjem i muzikalnošću banda koji je svirao valjda za jedva dvije tisuće dolara.
Govorio je: 'Pa to su pravi genijalci, a sviraju za tako male novce, na koje kod nas ne bi pristali ni početnici!'“ prisjeća se Vesna, napominjući da je prava sreća što je Oliver danas zvijezda koja ima dosta posla jer da nema, kaže, zbog svoje bi glazbene strasti svirao i besplatno!