Oni su stari osam stoljeća, a uz Novogodišnji koncert Bečke filharmonije i dalje su među najvećim glazbenim atrakcijama austrijske metropole!
Popularni zbor Bečki dječaci, od kraja 13. stoljeća dio carske kapele, danas je jedan od najpoznatijih austrijskih kulturnih proizvoda koji kruži svijetom privlačeći staro i mlado.
Zahtjevni dril
U Zagrebu su nastupali nekoliko puta, zadnji put 15. veljače u prepunom ciklusu Lisinski subotom.
Ovaj put stiglo je 25 dječaka od ukupno stotinjak članova u dobi između 9 i 14 godina, podijeljenih u četiri ansambla koji godišnje održe oko 300 koncerata, snimaju ploče i filmove i nastupaju uz najveće svjetske orkestre i dirigente.
Odjeveni u tradicionalne “marinerice”, Bečki dječaci djeluju na koncertnome podiju poput sve nasmijane i razigrane djece ne odajući koliko se truda, napora i discipline skriva iza njihova na izgled bezbrižnog umijeća.
O tome bi romane mogle pisati generacije koje su prošle zahtjevan dril svladavajući vokalnu tehniku i golemi repertoar, a među njima i dvojica naših glazbenika Lovro pl. Matačić i Max Emanuel Cenčić (kojeg programska knjižica začudo ne spominje), a koji su svoje prve glazbene korake napravili upravo kao Bečki dječaci.
Opsežan repertoar
Ovaj zagrebački nastup vodio je Manolo Cagnin, dirigent velike slikovite geste koja se doima kao da ravna nekim Wagnerom ili Brucknerom, u programu koji je obuhvatio opsežan repertoar duhovne i svjetovne glazbe, od starih majstora renesanse i baroka, preko romantike Brahmsa i Mendelssohna, sve do obitelji Strauss, ali i do pučkih napjeva mnogih naroda, među kojima se našla i hrvatska “O more duboko”.
Modugnova pjesma “Volare” i Radetzky koračnica Straussa starijeg našle su se među dodacima, izmamivši osmijeh i oduševljenje publike, uz naklon glazbenome umijeću dječaka koji su u konačnici ipak “samo” darovita i vrlo zaposlena djeca.