NOVI ŽIVOT SE RAĐA

DIDA OLIVER NIJE DOČEKAO ŠESTO UNUČE KOJEMU SE SILNO VESELIO Davor Dragojević i njegova supruga za nekoliko tjedana očekuju prinovu

AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 03.08.2018. u 11:41

  • Tom Dubravec/ CROPIX

    Za koji tjedan rodit će Oliverova snaha Karmen, Korčulanka koja je od 2016. godine u braku s njegovim sinom Davorom

     

    S Oliverom je sve bilo baš kao u pjesmi. S pjesmom je živio, s pjesmom je ispraćen na posljednji počinak u svoju Velu Luku, a pjesma će ostati i nakon njega. I doslovno i simbolično. Jer baš kao u pjesmi "Ključ života", što ju je za svojeg prijatelja, susjeda i suradnika još 1978. godine napisao Zdenko Runjić, a čiji stihovi govore o "novom životu koji se rađa" i u Oliverovoj obitelji nakon velike tuge doći će veselje. Za koji tjedan, naime, u obitelj Dragojević stiže još jedan, šesti po redu, unuk.

     

    Oliverov sin Davor i pjevačeva nevjesta Karmen čekaju prinovu, potvrdili su nam prijatelji obitelji Dragojević. Davor i plavokosa Korčulanka iz obitelji Baničević u braku su od 2016. godine, a ovo će im biti prvo dijete. Oliver se, doznajemo od njegovih prijatelja, jako veselio dolasku šestog unuka ili unučice, a njegova obitelj žalosna je i zbog toga što dida Oliver nije dočekao trenutak da bebicu uzme u naručje.

    Oliver je bio peterostruki djed. Njegov prvi unuk Duje na svijet je došao na dan splitskog zaštitnika Svetog Duje, po kojem je i dobio ime, 7. svibnja 2008. godine. Po Duji je Oliver nazvao i mali brod kojim je išao na kraće plovidbe oko Korčule.

    Kratak fitilj
     

    Tri godine kasnije Dujini roditelji, Oliverov sin Dino i njegova supruga Nevena, dobili su blizance, Luciju i Tonija. Dinov mlađi brat Damir i njegova supruga Vanda 2014. godine dobili su kćer Margitu, a prije godinu i pol dana i sina Vinka. Oliver ih je sve ne volio, nego obožavao, a na pitanje kakav je kao djed odgovorio je u svojem stilu:

    - Dobar sam dida, ali imam kratak fitilj. Pola sata mogu s unucima provesti, igrati se, ali nakon toga više ne mogu. Oni su prebrzi i prebučni i onda to meni malo dosadi pa se ja malo maknem, ali onda ponovno nakon nekoliko sati dođem i sve tako - rekao je prije godinu i pol u jednom intervjuu glazbenik, koji je uvijek isticao kako sve svoje unuke jednako voli.

    - Jako volim unuke, obitelj, to ne trebam ni govoriti. Mislim da sam dobar djed, vidim da me unuci vole. Dobra su to djeca. Znate, dok se nisu rodili unuci, nisam primjećivao kako vrijeme brzo prolazi. Kada ih gledam kako rastu, to me asocira na pšenicu koju posiješ prije Božića i onda iznikne kad treba. Stvarno vrijeme leti. Za neke si stvari sam kriv što ih nisi napravio, a trebao si. Znam da mogu puno više i hvata me panika da neće biti vremena. Ne, nije ovo nikakva najava kraja, ali starijim se ljudima valjda to dogodi. Uđeš u tu neku dob i postanu ti važni minute i ure - rekao je Oliver u jednom intervjuu prije dvije godine, uoči rođenja svojeg petog unuka.

    Bez tlačenja
     

     - Oliver je bio dobar nono. Posljednji put sreli smo se lani u kolovozu u Veloj Luci. Tijekom susreta i našeg razgovora stalno je grlio unuka. To puno govori o ljudima - kaže Neno Ninčević, koji ističe kako je pokojni glazbenik imao i sjajan odnos sa svojim sinovima.

    - Sa sinovima imam prijateljski odnos. Nikad ih nisam na nešto tjerao ili ganjao svoje ambicije preko njih. Što će nam to, što ću ih tlačiti? Uvijek smo bili prijatelji, skupa smo išli na more, igrali smo biljar i balun. Moji sinovi bili su glavni krivci i za promjene mojeg imidža. Oni su mi rekli da se ošišam na ježa i stavim rećinu u uho. Ne, ma kakvi, nisu oni bili nekakvi modni stručnjaci pa da sad promišljaju kako će im otac izgledati. Ne, oni ti dođu i kažu: "Slušaj, stari, grozno izgledaš, daj promijeni nešto". Ponosan sam na svoje sinove. Oni su toliko normalni da me ponekad za njih pomalo i strah. Unuci su na njih. Dobra su to djeca, čim još malo porastu i oni će, ako će to htjeti, s didom ići "u ribe" - ispričao nam je Oliver lani na proljeće, kada još nismo ni slutili da će to biti jedan od naših posljednjih razgovora u kojem neće biti riječi o bolesti i prolaznosti svega onog što je lijepo.

    Izdvajamo