ZAGREB - Nakon što su za 18. rođendan benda napravili pionirski potez u hrvatskoj diskografiji i na tržište “lansirali” USB stick u obliku rakete, na koji su smjestili kompletnu diskografiju benda, Pips, Chips & Videoclips upravo su objavili i DVD “2x2 live”, zapis uživo s dva koncerta održana početkom ožujka u Zagrebačkom plesnom centru. Prve dojmove o friškom izdanju pretresli smo s frontmenom Dubravkom Ivanišem.
Kako to da ste za prvi singl izabrali baš ‘Gume na kotačima’?
- Stvarno nismo odlučivali o singlu, mislim da to nikako nije naš posao. Pitali smo ljude s radiopostaja, vjerujem da je to najpametnije. Osobno, odabrao bih vjerojatno neki song u kojem postoji recentna autorska ili aranžmanska intervencija ili osvježenje. Stvarno mislim da je jako dobro da se mene nikad više ne pita o takvim stvarima (smijeh).
Brendirani gadget
Zašto ste odlučili u prodaju pustiti samo 350 komada DVD-a?
- Procjena je da je, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, ta brojka sasvim dovoljna za onaj korpus ljudi koji sluša našu muziku i spreman je potrošiti novac na nešto takvo. Svjestan sam da su i CD i DVD propale forme, iskreno, bojim se da sam ovaj DVD napravio zbog samog sebe, pa je u tim gabaritima tiraža i prevelika (smijeh). Nalazimo se u kompletnom diskografskom limbu, gdje je najbolji mogući potez da smo u diskografskom smislu potpuno besplatni. Besplatni download nameće se kao jedino rješenje i mi ćemo ga vjerojatno prakticirati u budućnosti s novom pločom.
I ovaj DVD, kao i prethodno izdanje (‘2x2’), izdali ste i na USB sticku. Tko vas je inspirirao u tome?
- Općenito su USB stickovi vani dio kompletnog packagea (vinil, CD, USB) izvođača koji si to mogu priuštiti, od Erosa Ramazzottija, preko Radioheada, Portisheada, Stonesa, do White Stripesa. Fora je kod sticka što na njega možeš staviti puno multimedije, a nakon što sadržaj prebaciš u kompjutor, na kraju ti ostane mali hard disk koji, uz to što je brendirani gadget, može uvijek dobro poslužiti. Na ovom zadnjem USB-u mnogo smo toga poboljšali, stick je kvalitetniji i bolje organiziran od prethodnog.
Često komunicirate s fanovima na forumu Pipsa, kao i na Facebook stranici benda. Koliko vam je važan takav kontakt?
- Pips, Chips & Videoclips je gerila, vrlo malo pleme. U takvoj situaciji volim imati sve pod kontrolom, biti sam svoj izdavač i ljudima ponuditi najmanju moguću cijenu za sve stvari koje prodajemo, pa tako i za DVD. Ne želim da itko na nama i fanovima zarađuje. Internet je medij u kojem to malo pleme mogu organizirati kako ja hoću, profilirati ga, i imati prijeko potreban civilizacijski i komunikacijski nivo.
Gadi mi se
U jednom intervjuu izjavili ste da vas ne zanima uloga generacijskog glasnogovornika?
- O čemu sam razmišljao prije 14 godina kada sam to izjavio, potpuno je nebitno. Ja sam introvert i sve masovno mi je strano, gadi mi se. Ipak, sve što se od tada do danas dogodilo samo govori u prilog tom stavu. Bit će da sam i u danima najveće popularnosti sačuvao djelić zdravog razuma, jer da nije tako, danas bi me mučilo zašto ne sviramo u Areni, što bi imalo veze sa svime osim s muzikom. Problem je što konzumentsko primitivno društvo poput ovoga gradi kriterije upravo po principima masovnosti, pa su svi oni koji tom društvu ne pripadaju automatski proskribirani kao luzeri i tzv. alternativa.
Nekada su vas nazivali hrvatskim Oasisom, danas hrvatskim Flaming Lipsima?
- Morao bih biti vrlo vješt manipulator da uspijem danas biti Oasis, sutra Flaming Lips, prekosutra nešto treće. Sve su to vrlo površne floskule i puko piskaralačko ladičarenje. Zaista nimalo ne držim do takvih opservacija, većinom su one plod neukosti, lijenosti i frustracija onih koji takve formulacije klepaju. Moj je zadatak u svakoj pjesmi što više se približiti esenciji, tamo gdje nisam bio. Ne zanima me površina, ni imitacija. Ne zanima me ništa nabrzinu ni na prvu. Pritom mi sigurno neće uspjeti izmisliti toplu vodu, svjestan sam da sam samo kanal ideje. Pokušajte slušati, a ne stalno uspoređivati.
Dosta glazbenih kritičara uvrstilo je album ‘Drveće i rijeke’ među deset najboljih domaćih albuma desetljeća. Kako ste to doživjeli?
- Ne držim do njihova mišljenja, niti mi komplimentira. ‘Drveće’ mi je bitna ploča jer sam sebi dokazao da mogu i bez dotad ključnih ljudi u bendu. Na tom smo albumu prilično promijenili zvuk, prestali smo biti bazični rock’n’roll. Sa svakom pločom istražujem, brusim se. Vrlo vjerojatno i griješim, ali to je dio procesa. Generalno, smatram da je svaka zadnja ploča ujedno i najbolja, jer da nije tako, ne bih je nikada ni pustio van.
Sviraju Idole
Iznenadilo me da u posljednje vrijeme na koncertima svirate obradu Idola?
- Album ‘Odbrana i poslednji dani’ izašao je 1982. godine, imao sam tada 16 godina i jako puno vremena za slušanje muzike. U posljednje vrijeme često se vraćam tom albumu, vjerojatno jednom od ključnih jugoslavenskog novog vala. No, vrlo je nepošteno reći da sam ‘Poslednje dane’ obradio - mi pjesmu sviramo točno onako kakva je na ploči Idola. Pipsi kao što posiju sjeme, moraju ga i zalijevati, a jedan od načina kojima baštinim sjeme je revalorizacija bitnih pjesama koje su me odredile. Iako to možda nije čujno, ova pjesma referirala se na mnogo načina u nekim pjesmama Pipsa. Za mene je svirati Idole dječačka uživancija i respekt.
Na DVD-u ‘2x2 live’ imate nekoliko gostiju, među kojima je i vaša žena Yaya, pjevačica Jinxa. Je li ona vaš najbolji kritičar?
- Naš se odnos ne bazira na racionalizaciji ičega, a nekmoli mojih pjesama. Mi stvari osjećamo ili ne. Vjerujem da Yaya voli sve pjesme Pipsa, bilo bi nepodnošljivo živjeti s nekim tko ima neki letalan problem s time. Žrtvujem puno društvenih i familijarnih trenutaka zbog benda i njeno razumijevanje onoga čime se bavim bezuvjetno je od prvog dana. Naravno, i s moje strane prema njezinu radu je isto!