ROCK PETORKA

EDITORS UOČI NASTUPA U ZAGREBU 'Lagao bih kad bih rekao da nismo bili opijeni slavom, ali smo i vrlo oprezni i osjetljivi'

    AUTOR:
    • Ivana Vašarević

  • OBJAVLJENO:
  • 01.02.2020. u 16:56

Birminghamska rock petorka 8. veljače u Malu dvoranu Doma sportova donosi svoje najpoznatije hitove koje su objedinili i na albumu “Black Gold“

Upoznali su se početkom 2000-ih na fakultetu koji su neki članovi benda zajedno pohađali, a danas, skoro 20 godina poslije, iza sebe imaju šest studijskih albuma i aktualni best of “Black Gold“.

Birminghamska rock petorka Editors, predvođena karizmatičnim frontmenom Tomom Smithom, sve to vrijeme u Hrvatskoj je gradila vjernu i sve veću bazu fanova, a u subotu, 8. veljače, u zagrebačku Malu dvoranu Doma sportova donosi svoje najpoznatije hitove. To će im ujedno biti i najveće samostalno gostovanje u Lijepoj našoj - tom prigodom s basistom Russellom Leetchom razgovarali smo o uspješnoj karijeri hvaljenih Editorsa.

Što vas je potaknulo na objavljivanje best of albuma?

- Mislim da je to bio logičan potez poslije tri studijska albuma koje smo snimili u originalnoj postavi i tri u “novoj”, aktualnoj. Nadam se da će ovaj best of označiti početak jedne nove ere za cijeli bend. Što se tiče odabira pjesama, sve koje smo uvrstili na album nekako su prirodno gravitirale jedna prema drugoj. Naravno, razmišljali smo i o opsežnijoj kolekciji, ali na kraju smo ipak zaključili da to ne bi imalo previše smisla, ipak je u pitanju - best of.

Osim najvećih hitova, na dvostrukom deluxe CD-u “Black Gold“ nalazi se i osam akustičnih uradaka te tri nove pjesme. Koja je vama najdraža, radite li već na sedmom albumu?

- Ja osobno najviše volim “Upside Down”, mislim da ta ima najviše duše. O novom albumu tek trebamo početi razmišljati. Ali kad dođe vrijeme za njegovo snimanje, pokušat ćemo biti inovativni i kreativni, kao i uvijek, to je jedini ispravni put i ključ uspjeha, naravno, uz pomicanje vlastitih granica - uvijek si treba postavljati nove izazove. Bilo je upita i o snimanju live albuma, ali to nam u skorijoj budućnosti nije u planu, držimo se turneja i koncerata uživo.

Kao jedan od najboljih britanskih bendova generacije, kako danas gledate na svoje početke, koji biste događaj izabrali kao prijelomni za uzlaznu karijeru benda?

- Hvala na komplimentu, to je zbilja lijepo čuti! Naše prve svirke zapravo su bili nastupi vrlo sramežljivih momaka. Najvažniji trenutak za mene definitivno je bio kad smo svirali u dvorani King Tuts u Glasgowu u sklopu naše turneje “Munich”. Došlo nas je slušati nevjerojatno puno ljudi - i to u gradu koji nije naša originalna, prvotna baza - publika je bila toliko oduševljena da nas je potpuno izbezumila, naravno, u pozitivnom smislu.

A postoji li neki koncert koji biste najradije zaboravili? Koji su najteži trenuci koje ste proživjeli kao bend?

- Svi nastupi se razlikuju, svaki ima svoje jake i slabe točke. Imali smo zbilja vrhunskih trenutaka na mnogim pozornicama, ali da, postoje i svirke koje bismo željeli zaboraviti, ali da ih nije bilo, ne bismo ništa ni naučili. Nekad treba doživjeti neugodnosti kako biste krenuli naprijed, iz pogrešaka treba izvući pouku. Najteže nam je bilo kad je (gitarist) Chris (Urbanowicz) 2012. napustio bend. Ali kao što sam maloprije rekao, uvijek treba gledati naprijed, a mi smo to i napravili.

Bez obzira na sve, uz Chrisa nas vežu divna sjećanja, poput Glastonburyja 2007... S njim smo napravili izvrsnu glazbu i to se ne smije zaboraviti. Teških trenutaka i kojekakvih kriza bend ima i danas, to je normalno - najgore je kad međusobno ne komuniciramo kako bismo trebali, kvalitetan i konstruktivan razgovor je sve. Na kraju krajeva, mudrost zbilja dolazi s godinama - sad puno više cijenimo i fanove i pažnju koju dobivamo, ali i dalje učimo.

 

Koliko je slava zapravo utjecala na vas?

- Lagao bih kad bih rekao da nismo bili opijeni slavom - jesmo, itekako, ali istodobno smo vrlo oprezni i osjetljivi kad je ona u pitanju, samo tako čovjek može ostati “normalan” i ne “izgubiti glavu”.

Na čijoj glazbi ste odrastali, tko vam je bio uzor i kakav je osjećaj danas biti uzor drugima?

- Uvijek sam se divio R.E.M.-u. I danas ih obožavam. Oni su nepresušna inspiracija svima u bendu i nitko drugi ne može se usporediti s njima. A Editorsi - ako smo nekome uzor, to je za nas velika čast! Samo naprijed i budite sjajni!

Bavite se i humanitarnim radom - trčali ste maratone, pomagali izbjeglicama... Što vidite kao najveću prijetnju današnjem društvu?

- Smatram da poznati svoju slavu nikad ne bi trebali upotrebljavati kako bi ljudima govorili što trebaju raditi, ali ako možete podići svijest o važnim pitanjima kojih neki možda nisu ni svjesni, a vama su važna, zašto ne progovoriti o tome i aktivirati se. Ako ljudi žele nešto učiniti - dobro, ako se ne slože s vama - opet dobro. A najveća prijetnja društvu su - ljudi.

Kakvi su vam planovi za ostatak ove godine?

- Trenutačno se veselimo ponovnom dolasku u Zagreb i jedva čekamo koncert! Hrvatska nas svaki put toplo dočeka i jako smo vam zahvalni na tome. Do kraja godine intenzivno ćemo razmišljati o našim budućim koracima, u svakom slučaju, radujemo se novom desetljeću!

Izdvajamo