Ne znam koliko je Zagrepčana stalo u Zagrebačku operu u srijedu 25. travnja jer su kazalište te večeri “okupirali” mladi Međimurci, Varaždinci i osobito Karlovčani.
S dobrim razlogom budući da je Mimi u Puccinijevoj operi “Boemi” nakon prvog nastupa u ponedjeljak još jednom pjevala 33-godišnja Međimurka Evelin Novak, dok je za dirigentskim pultom bio Veton Marevci iz Karlovca kojem je to bio diplomski ispit na našoj Muzičkoj akademiji. Oboje su imali sreću pojaviti se u jednoj od najboljih predstava Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, ujedno i djelu koje će uvijek puniti i plijeniti auditorij svojim neskrivenim sentimentom i glazbenom svježinom.
Bez lažne patetike
Evelin Novak, danas mlada europska zvijezda u usponu, učenica velike Dunje Vejzović, sa stalnim angažmanom u Berlinu i brojnim gostovanjima, konačno je stigla i do naše opere zahvaljujući pozivu intendantice Dubravke Vrgoč i maestra Nikše Bareze.
Očito joj je trebao inozemni “atest” da bi ju prepoznali i “kod kuće” i time se pridružila jednoj iznimnoj generaciji hrvatskih pjevača koji ubiru plodove svojih talenata i znanja u bijelome svijetu. Njezina je Mimi bila gotovo savršena, glasom, vokalnom interpretacijom, igrom i pojavom, zvonka i dirljiva, ali i prepoznatljiva u onom iskustvu koje donosi rad u velikim europskim kućama. Puccinijeve dirljive fraze koje je dao svom najdražem ženskom opernom liku doista su dotakle srce ove nesretne male junakinje koju je Evelin Novak i scenski oblikovala prirodno, bez lažne patetike, a s možda najuvjerljivijim “padanjem” u nesvijest sušičave male švelje koje smo uopće gledali u našem kazalištu.
Drugi junak večeri, diplomant Veton Marevci, imao je još težu zadaću jer je prvi put dirigirao partiturom o koju se mogu spotaknuti i mnogi iskusniji. Iz loža su ga pratili ocjenjivači, ali i drugi dirigenti koji su ga zajedno s publikom ispratili očito zadovoljni. Predstavu je vodio sigurno prateći pažljivo pjevače, a orkestar je zvučao odlično, tek mjestimice preglasan kad su ga ponijele emocije koje je u “Boemima” teško izbjeći. No još je teže, bez ikakva iskustva, prepoznati i izbjeći Puccinijeve zamke pa se po završetku drugoga čina moglo odahnuti jer je Marevci prebrodio najteže, skokovite ritmičke promjene i tempa u razigranom kvartetu boema na početku, a osobito u velikom ansambl činu koji je Puccini zagustio s dva zbora, scenskom glazbom, neprestanim upadicama solista i još k tome u kompliciranoj ali sjajno slikovitoj režiji Arnauda Bernarda. Marevci je sve to držao na okupu bez potresa, na jednom je mjestu priprijetilo iskakanje iz kolotečine, no njegova munjevita reakcija odmah je sve dovela u red, što je ozbiljan znak dirigentske spretnosti. Muzikalni protok imao je prave klimakse i sva je prilika da ja pred mladim Karlovčanom lijepa budućnost.
Zbor zvjezdice
Naš muški kvartet boema je izvrstan i ne zna se tko je bolji. Svakako je najteže pjesniku Rodolfu kojeg je Stjepan Franetović, sve bolji iz uloge u ulogu, tumačio tenorski maksimalno sigurno i raspjevano, baš kao i miljenik publike plemeniti glasom i igrom Ljubomir Puškarić u ulozi slikara Marcella. Odlične karaktere ostvarili su i bas Luciano Batinić kao filozof Colline te Davor Radić kao glazbenik Schaunard, a sve je ukrasila i neodoljivo šarmantna koketa Mussetta u pjevu i igri dragocjene Ivane Lazar. Orkestar i zbor HNK kao i dječji zbor Zvjezdice zaokružuju ovu hit predstavu koja će uvijek imati publiku, a osobito u prigodama u kojima se predstavljaju mladi.