EXIT OBORIO REKORD

EXIT OBORIO REKORD Završilo 19. izdanje festivala u Novom Sadu, više od 200.000 ljudi četiri je dana uživalo u nastupima svjetskih glazbenih zvijezda

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 08.07.2019. u 14:27

Zoran Jesić / Promo/Exit

Otvorenje Exita

 

U ranim su jutarnjim satima danas odsvirani posljednji taktovi 19. izdanja festivala Exit.

Četverodnevna zabava bez granica i ovaj je put nadmašila svoje visoko postavljene kriterije i okupila rekordan broj posjetitelja, što se vidjelo već na prvome danu festivala - već je u četvrtak plesati, pjevati, vrištati, skakati i uživati došlo oko 56 tisuća ljudi, a ukupna je brojka daleko premašila 200 tisuća.

Exitu statistika ide u prilog: 200 tisuća ljudi iz 90 zemalja svijeta, 99-postotna popunjenost smještajnih kapaciteta u Novome Sadu, 40 festivalskih pozornica i više od tisuću umjetnika iz cijeloga svijeta, od kojih su mnogi sa svjetske A liste. Ipak, Exit je iskustvo koje brojke mogu prenijeti samo djelomično.

 

Mi smo kao pravi entuzijasti iz Zagreba put Novog Sada krenuli party vlakom Fun Factoryja. Iako smo bile raspoložene za nešto mirniju putnu varijantu, kolegica i ja nismo uspjele dobiti kartu za autobus niti naći prijevoz s dijeljenim troškom. Ima smisla, jer kažu da je ove godine u Srbiju išao rekordan broj Hrvata. Bilo kako bilo, nismo požalile, doživljaja u party vlaku nikako nije nedostajalo. Radi se o zaista pomaknutom iskustvu. Tri su HŽ-ova vagona standardnog vlaka pretvorena u plesni podij.

 

Špica je u onome u kojem je šank i DJ pult, dok su ostala dva standardni vagoni s mjestima za sjedenje. Glazba cijelim putem svira na najjače, puši se i pije - već do Vinkovaca u vagonu je pao iznenađujući broj boca “Džekija”, kao u kakvom fensi klubu u centru Zagreba. Bilo je tu još svašta, veseljacima iz vlaka tu i tamo iz džepa bi ispala i koja zarolana novčanica, a posebno je zanimljivo bilo pred samu granicu. Tad se, recimo, u strujnoj kontrolnoj ploči u WC-u koja je bila otvorena (dva slova - HŽ) moglo vidjeti paketića s raznim sadržajima.

Instagram / Screenshot
 

Tolerantna policija

Takav pokušaj eksporta nije prošao, policija je sve detaljno pretražila, čak rastavljajući dijelove infrastrukture vlaka, ali nisu se trudili pronaći vlasnika, kažnjavajući ga samo zapljenom. Sve je prošlo mirno, a oko osam sati puta proletjelo je brzo s obzirom na konstantne komične prizore i zanimljivu ekipu.

 

Party vlak je apsolutna preporuka za one koji ne žele izgubiti ni minutu koju bi mogli provesti partijajući, iako onima više penzionerski nastrojenima vjerojatno neće ostati u najboljem sjećanju, premda ni njima ne mora biti loše ako se pozicioniraju u vagon u kojem se sjedi. Ondje im može smetati samo glazba, koja je većinu vremena dolazila s više strana - u našem se slučaju konstantno vodila bitka preko bluetooth zvučnika između nekog tipa koji nije odustajao od deep house chill setova i Slovenca koji mu je nemilo uzvraćao schranz hitovima. Nije reklama, nego zanimljiva činjenica - za one koji žele probati neki drugi koncept tematskog vlaka - Fun Factory konstantno ima zanimljive opcije, poput piknik vlaka za Mrežnicu, adventskog za Ljubljanu ili “kafanskog” za Beograd.

Bruno Zlomislić / Promo

Party vlak

 

Kada je riječ o glazbi na Exitu, stvar je vrlo jednostavna - nema čega nema. Bilo da si rastafarijanac s dredovima na glavi ili Adidasov vojnik s pederušom oko struka nabrijan na techno, ondje ćeš pronaći nešto za sebe. Tko se ne zabavi na Exitu, neće nigdje. Dolaze najveće svjetske legende, od rock-veterana preko svih mogućih mama, tata, tetki, ostale rodbine i kumova techna, pa do najvećih lokalnih heroja. Najbolja je stvar što se ne treba ograničiti samo na najveće pozornice, nego prošetati i po manjim stageovima, gdje se kriju prave poslastice. Tako vas je mogao iznenaditi Zvonko Bogdan sa svojim šansonama ili Marina Perazić za DJ pultom, koju bi atmosfera toliko ponijela da bi se maknula od miksete u publiku i plesala. Jednom riječju - spektakl.

Marko Pavlić / Fun Factory

Party vlak

 

Bez cenzure

Kako je rekla kolegica Maja Trstenjak s portala Sound Report, najjača je stvar kod Exita što vas na tom festivalu urbane glazbe na ulazu u tvrđavu dočekaju ni više ni manje nego trubači. To je baš slikovit primjer koji sjajno ilustrira toplinu i srdačnost Novog Sada te otvorenost za svaku kreativu. Nema prizora koji bi vas za vrijeme najluđeg vikenda u Novom Sadu trebao iznenaditi. U tri u noći izvan centra grada možete vidjeti otvorene štandove s lubenicama. Kad ujutro izmoreni hodate doma iz tvrđave, cijelim vas putem prate divlji trgovci koji iz tački napunjenih ledom nude osvježavajuća pića i sendviče s parizerom u pecivima starijim od Petrovaradinske tvrđave. Nude vam i bedževe, marame, naočale, majice…

Promo/Exit festival

DJ Boris Brejcha na Exitu,

- Brate, uzmi, cena kol’ko daš - čuje se na svakome koraku i slikovito opisuje novosadski svjetonazor. Novosađani će vas uvijek počastiti, a i kad platite, dat će vam barem malo više od onoga što ste vi dali njima. Nema šanse da u restoranu uz ručak ili večeru ne dobijete barem rakijicu ili “malo slatkog da probate”. Da, u Novom Sadu jeli smo isključivo po restoranima. Čak i ako ste u Hrvatskoj teški klošar, ondje na nekoliko dana možete živjeti kao pravi gospodin čovjek.

 

Na festivalu je sve prilično jeftino, pivo 15-ak kuna, a voda 10-ak, hamburger za 15. Hrane u tvrđavi ima kakve poželite, a u tome smislu ponudi zamjeramo jedino nedostatak prave domaće (ili bilo kakve) rakije. Izvan festivala u sasvim pristojnim restoranima možete pojesti najbolji roštilj koji ćete ikada probati i nešto popiti već za okvirno 50 kuna po osobi. Ne morate se previše ni truditi da biste našli pristupačna i zanimljiva mjesta jer ih je grad prepun. Svaki kafić i restoran interijerom priča svoju priču i nema bazičnih mjesta uređenih po Ikeinu katalogu - sve je autentično i pitoreskno. Nije ni čudo da je Novi Sad toliko opjevan grad. Možete napraviti turu i po njemu posvećenim hitovima.

 

Jedino od čega u Novom Sadu možete osiromašiti su taksiji. Jedan vozač iskreno nam priča: - Brate, derem ove ‘strejndžere’ samo tako. Prije je bilo još i gore. Zaradio bih na Exitu bar za nova kola - kaže nam bez imalo suptilnosti. A baš u tome leži nevjerojatni šarm grada, jer nitko se ne pravi fin ako to nije. U svakom slučaju, Novi Sad i Exit iskustvo su u kojem nema cenzure, a koje svatko treba proživjeti i po mogućnosti preživjeti barem jednom u životu.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo