Čim je Vojko najavljen za Dom sportova dvojbe nije bilo - morali smo upasti u backstage s fotoaparatom. Strelovit uspon splitskog repera, koji temelje ima u njegovoj desetogodišnjoj karijeri s Dječacima, kulminirao je u petak solo koncertom na kojem je Vojko sa svojim gostima raspametio čak tri i pol tisuće posjetitelja i etablirao se u ozbiljnu zvijezdu.
Šest mjeseci od objavljivanja hvaljenog debitantskog albuma s hitovima kao što su “Zovi čovika”, “Kako to” i “Ne može”, hrvatski rap fenomen Vojko V rasprodao je malu dvoranu Doma sportova te je na svoj nastup privukao publiku u rasponu od 16 do 60 godina. Bilo je tu pankera, rokera, repera - ali i djedova i baki, očeva i majki - čime je reperski šaljivdžija i satiričar dokazao da mu se odmak od “kvartovskog repa” itekako isplatio. Šala se pokazala kao univerzalni jezik koji razumiju sve generacije, neovisno o glazbenim preferencijama i ukusu.
A onda iznenađenje
- Dobra pjesma mora biti istinita, ali zamotana u celofan smijeha, zabave. Isprobao sam mnogo stilova dok sam bio mlad. Radio sam stvari socijalne i gangsta tematike, ali skužio sam da mi leži nasmijati publiku i tu sam se zadržao - rekao je reper za Jutarnji list uoči koncerta na koji je pozvao mnoge goste s kojima je ranije surađivao, ali i neke koje je prozivao u svojim hitovima.
Najveće iznenađenje? Rekli bismo - Damir Kedžo.
Bivša teen zvijezda niotkuda je uletjela na “Swagušu” - pjesmu kojom mu se Vrućina “narugao” prije nekoliko godina s Kišom metaka, i maestralno odrepao dionicu od barem pola minute. Bili su tu i Vuk Oreb, s kojim Vojko surađuje na pjesmi “Cilit bang”, zatim frontmen Brkova - Shamso, Papi Batina iz Kiše metaka, a dvorana je podivljala kada se na stageu pojavio i Tonči Huljić, kojega je Vojko ugostio na “Pasti italiani”, jednom od četiri megahita koje je izbacio u protekloj godini. Ne treba reći da je Huljićeva pojava s “huljofonom” bacila dvoranu u ekstazu, a bio je senzacija i u backstageu gdje su se reperi naslikavali s njime kao da je riječ o reinkarnaciji Tupac Shakura. Spomenimo da su koncert kao predgrupa otvorili zagrebački reperi High5, koji su u svojoj već utreniranoj maniri kroz “organizirani kaos” izvedbe svojih novijih i starijih hitova pošteno ugrijali atmosferu za jednu od najvećih glazbenih senzacija u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću.
Tonči Huljić
Sanitarije i rime
Na kraju je koncerta, koji je trajao oko 75 minuta, Vojko bio pozvan na bis. Tada već dobrano oznojeni i izmoreni reper, koji je koncert otvorio pjesmom “Bach”, tijekom koje se pojavio maskiran u njemačkog kompozitora, da bi se u njoj rugao sam sebi, klasičnoj glazbi i drugim reperima, iznova je na zahtjev publike izveo pjesmu “Ne može”, koja se prometnula u himnu jednoj novoj generaciji koju upravo obilježava egzodus u Irsku, kao i stalna potreba za odlaskom na WC na račun hrvatske političke i društvene svakodnevice. Potonje je i odgovor na pitanje o razlozima Vojka i njegova menadžmenta da na binu kao najvidljiviji element instaliraju upravo montažni TOI-TOI sanitarni sustav.
Vojkov koncert snažan je nastavak hrvatskog (t)rap preporoda u kojem vladaju neka nova lica koja se obraćaju diverzificiranoj publici.
