IMAJU ODLIČAN NOVI MATERIJAL

HIT DVOJAC JAN KINČL & REGIS KATTIE ZA JUTARNJI 'Trudimo se biti otvoreni. Ne razmišljamo o žanrovskim markerima, nego isprobavamo razne pristupe'

    AUTOR:
    • Ivana Vašarević

  • OBJAVLJENO:
  • 17.05.2019. u 14:01

Sanjin Kaštelan

Jan Kinčl i Regis Kattie

 

Jedno od najzapaženijih prošlogodišnjih imena domaće elektroničke scene, deep house/jazz live dvojac Jan Kinčl i Regis Kattie, objavili su novi singl "Two Sides Of Blue Funk".

Zagrebački techno/house DJ i producent Jan Kinčl i francuski jazz klavijaturist Regis Kattie zajedničke utjecaje vuku iz house, jazz, acid i techno glazbe, a kombiniranjem tih žanrova nastao je njihov debitantski album objavljen za zagrebački PDV Records. "In Plain Sight" odmah po izlasku dobio je odlične kritike, a pohvale su stigle i od kultnih svjetskih imena kao što su Laurent Garnier, Alex Barck (Jazzanova), Volcov, DJ Nobu, Tony Humphries, Lefto te Kai Alcé.

Dečki su se nedavno vratili s XJAZZ festivala u Berlinu, a 18. svibnja svoj hvaljeni album i EP promovirat će na nastupu na Art Zagrebu, u dvorištu Tehničkog muzeja Nikola Tesla (Hala V). Evo što su nam rekli uoči dugoočekivane svirke u metropoli.

Vaš prvi album "In Plain Sight" u mnogočemu je obilježio 2018. Hvale ga kritika i publika, ali što zapravo stoji iza njega?

Regis: Veseli nas kad vidimo da dopiremo do toliko različitih ljudi, od profesionalnih jazz glazbenika do onih koji izlaze na partije. Ideja je bila spojiti dva različita svemira - jazz i elektroničku glazbu, na neki naš način koji ostavlja prostora za improvizacije, solo dionice i goste.

Jan: Baš ovaj mjesec obilježavamo godinu dana od izlaska albuma i kad u retrospektivi analiziram što se sve dogodilo u tom periodu, prilično mi je nevjerojatno da je jedan mali i osoban projekt postigao sve ovo.

 

Osvojili ste i nagradu Ambasador za najboljeg live izvođača.

Regis: Zaista je lijepo vidjeti da nešto na čemu si predano radio izaziva pozitivnu reakciju kod ljudi, pogotovo kad je to nagrada u kategorijama najboljeg albuma i najboljeg live acta, jer su to dvije stvari koje su nam obilježile godinu. Ambasador nagrade definitivno su još jedna dodatna 'cigla' na ono što gradimo.

Ima li glazba uopće smisla bez live nastupa? Sjećate li se svojeg prvog koncerta i koji bi u dosadašnjoj karijeri izdvojili kao najbolji, najupečatljiviji?

Regis: Glazba, bila snimljena ili izvođena uživo, u sebi nosi osjećaje i poruke, a na slušatelju je da odluči koji oblik mu je draži i koliko sadržaja će 'upiti'. Glazbenici poput Schuberta improvizirali su uživo prije gotovo dva stoljeća, trebamo li se pitati ima li njihova glazba smisla samo zato jer je danas slušamo kao zapis, a ne uživo?

Primjerice, neke stvari s albuma na nastupima zvuče gotovo neprepoznatljivo. Mi jako uživamo u rastezanju tih granica jer nas to često dovede do zanimljivih i kreativnih trenutaka koji podjednako iznenade i publiku i nas. I ponekad rezultiraju novom pjesmom.

Jan: Prvi nastup bio je u Pločniku krajem 2016. i to je nešto što neću nikad zaboraviti... A nastavno na sve ovo o čemu smo maloprije govorili - pjesma 'How Quentin Lost His Jazz' nastala je baš na tom nastupu kao improvizacija, koju smo kasnije doslovce tijekom jednog popodneva u studiju 'preveli' u ono što ona jest na albumu. Spontanost igra veliku ulogu u tome što radimo, a imati mogućnost da se ti trenuci spontanosti snime i iskoriste velika su prednost moderne tehnologije.

Od najdražih gigova, tu je main stage prošlogodišnjeg Dimensions festivala gdje smo dijelili pozornicu s brazilskim legendama Marcosom Valleom i bendom The Azymuth, a beogradski klub 20/44 priuštio nam je najluđi vibe, to mjesto zbilja je posebno.

Za nepoznavatelje elektroničke glazbe, koji misle da se vaš posao svodi na "stiskanje gumbića" - kako uopće izgleda vaš proces stvaralaštva?

Jan: Producent, gledano iz perspektive elektroničke glazbe, ima na raspolaganju široku paletu alata, zvukova i tehnika kojima radi glazbene i/ili tehničke manevre u studiju, tako da je teško dati defintivan odgovor koji bi opisao ono što ta titula može značiti. Mi smo pobornici timskog rada tako da je u našem procesu Regis uglavnom zadužen za klavijature i generalno melodije/harmonije, ja za ritam mašine, synthesizere i aranžman, a Igor Fabris za miks, master i općenito tehničku obradu, ali tih se uloga ne držimo rigidno, jer svatko može doći za stol s idejom koja ima upliv u 'tuđe' područje i dok god to koristi pjesmi - može!

Konkretno, većina pjesama na albumu nastala je tako da bih ja imao skicu u koju bi se Regis uključio i nadogradio moje elemente, a ja bih potom završio aranžmane koje bi pak Igor smiksao. Ali sve što smo napravili nakon toga došlo je iz svih mogućih smjerova. Najdraže mi je kad sam na putu, a Reggie me nazove i kaže: 'Jan! Imaš slušalice sa sobom? Napravio sam techno stvar!'. Mislim da je trenutni modus operandi najzdraviji jer nismo u šabloni, a glazba nam zvuči šarenije i bolje.

Regis: Ha, ha! Da, stišćemo puno gumbića! Zbog načina na koji nastupamo uživo, Jan mora brzo djelovati i reagirati na ono što ja radim i obrnuto. Zapravo smo puno bliži tradicionalnijem bendu nego nečemu što ljudi smatraju elektroničkim live actom. Na primjer, ako ja sviram bas dionicu, Jan će možda odsvirati nešto novo na ritam mašini ili dodati novu string sekvencu. Ta string sekvenca mene će odvesti do akorda i tako idemo sve dublje i dublje. Sve snimamo, audio i MIDI, tako da Jan često nakon nastupa kaže: 'Ej, napravili smo četiri nove stvari na ovom nastupu'.

Sanjin Kaštelan
 

Kako je uopće došlo do suradnje između vas dvojice, kako ste se i gdje upoznali, kako se međusobno nadopunjujete?

Regis: Upoznali smo se prije otprilike dvije godine. Trebali smo surađivati u bendu Cinnamon Ensemble, ali se zbog nekompatibilnih rasporeda svih nas na kraju s tim ništa nije dogodilo. Kroz druženja i probe Jan i ja smo se 'skužili' pa me pozvao u studio da poslušam što on radi solo. Isprva sam bio malo skeptičan oko klupske glazbe i live nastupa s DJ-em, ali ubrzo sam shvatio da je to što radimo jako različito od onoga što radi klasičan DJ.

Uglavnom, napravili smo prvih nekoliko stvari i prije nego što sam se snašao, bio sam uvučen u taj cijeli svijet. I moram reći da je zbilja zabavno! Od Jana sam usvojio vokabular potreban da se snađem u njegovim žanrovima, a ja sam njega naučio kako da zbilja 'sluša' kad nastupa s pravom osobom.

Jan: Presudna točka u našoj suradnji bio je razgovor s Vedranom Menigom i zeleno svjetlo od strane PDV/Pozitivan Ritam ekipe koja je bila zainteresirana za izdanje, odnosno album. To je bio snažan motivator zbog kojeg smo se ozbiljno primili posla i demo snimke pretvorili u album koji zvuči kako album treba zvučati. Ubrzo nakon tog razgovora u kombinaciju je ušao i inženjer Igor Fabris, koji je odradio cijelu tehničku obradu zvuka i čiji doprinos je veliki dio albuma. Sad je on svojevrsni treći član benda i šalimo se kako je on naš privatni Nigel Godrich.

Što se tiče nadopunjavanja, u početku smo imali definiranije uloge - Regis klavijature, a ja produkcijski dio, međutim, sad je sve vrlo fluidno jer sam ja naučio puno toga od njega, a on je naučio producirati u Ableton softwareu pa imamo jedan efikasan proces u kojem svatko ima specijalnost, ali razumije ulogu drugoga i ponekad u njih ulazi.

 

Gdje biste žanrovski smjestili svoju glazbu, ima li smjerova s kojima biste voljeli eksperimentirati u budućnosti?

Regis: Teško mi je točno odrediti žanr kojim se bavimo, ali znam da ga većina ljudi zove house glazbom, ili preciznije deep houseom. Iskreno, ne znam ni sam, ja sam klavijaturist!

Što se tiče budućnosti, definitivno bih volio da proširimo horizonte s više uključenih gostiju glazbenika. Evo, novi singl 'Two Sides Of Blue Funk' poigrava se prezentacijom jedne pjesme u nekoliko vrlo različitih iteracija. Određena razina dualizma prisutna je u svemu što radimo, a na ovom singlu to smo htjeli gurnuti u prvi plan - elektronska glazba i jazz, Jan i ja, čak i engleski jezik i francuski... I naša dizajnerica Negra Nigoević zanimljivo je pristupila tom konceptu na vizualu.

Na izdanju je, na strani elektronske glazbe, originalna 'Blue Funk' verzija s albuma i dub verzija koju su napravili Jan i detroitski house producent Javonntte. Na jazz strani (koju smo nazvali 'Funk Bleu') imamo moju obradu koju sam napravio s glazbenicima koje jako cijenim - to su Davor Križić na trubi, Krunoslav Levačić na bubnjevima i Luka Veselinović na basu, uz mene na rhodesu. Imamo i live verziju 'The Cuban Space Program' sastava Janka Novoselića (čine ga i Hrvoje Rupčić, Hrvoje Galler te Zvonimir Šestak), koju smo uzeli sa snimke njihova prvog nastupa.

Jan: Regis je dobro rekao, naša glazba je točno negdje na osi između američkog deep housea i jazza. Album je definitivno bliže strani elektroničke glazbe, ali s 'Two Sides Of Blue Funk' izjednačili smo omjer jazza. Naravno, i dalje nam je bitno ostati čvrsto na danceflooru. Uz dub verziju s Javonntteom koju je Regis spomenuo, uskoro nam za argentinski label Onward Recordings izlazi ploča sa stvari 'LA Rework' koja je napravljena upravo s klubom i DJ-evima na umu. Poslali smo raniju verziju stvari nekim DJ-evima kojima se svidio album i javili su nam se ljudi kao što su Alex Barck iz Jazzanove, Lakuti i Laurent Garnier, koji je napisao 'Superb deepness, looove the track!', a Lefto je zavrtio u svojoj emisiji na belgijskom nacionalnom radiju.

Ako nismo pritisnuti rokom i imamo vremena za eksperimentiranje, trudimo se biti otvoreni i ne razmišljati o žanrovskim markerima, nego isprobavamo razne pristupe i onda usmjerimo pjesmu prema onome za što mislimo da je najprirodniji oblik.

Sanjin Kaštelan
 

Kako biste opisali trenutačno stanje na domaćoj elektroničkoj sceni, može li se ona uopće usporediti s onom svjetskom, koji su joj najveći nedostaci i kako biste ih vi osobno popravili?

Regis: Ja i ne izlazim toliko pa teško mogu dati dobar komentar, ali čini mi se da generalni trend u Hrvatskoj sve više ide u smjeru dobre glazbe. Glazbenici više riskiraju, isprobavaju razne pristupe, a i podrška domaćih institucija, ali i slušatelja, sve je veća.

Jan: To je istina, barem iz perspektive kruga ljudi u kojem se mi krećemo. Ali scena se, nažalost, ne može usporediti sa svjetskom jer joj na prvom mjestu nedostaje ozbiljna infrastruktura u vidu klubova i ipak malo veća količina ljudi koji redovito izlaze na takve događaje. S druge strane, zanimljivo je da unatoč tome imamo izvrsne DJ-eve, crewove, nekoliko jako dobrih producenata i labele koji kvalitetom mogu konkurirati bilo kojem internacionalnom, a da ne spominjem i neke domaće festivale, koji i uz jaku konkurenciju uspijevaju zadržati svoje mjesto pod suncem.

Kakvu glazbu volite i slušate privatno?

Jan: Puno različite glazbe. Imam sreće što sam okružen prijateljima koji su ozbiljni luđaci za mjuzom pa mi sa svih strana dolaze preporuke. Neki od uobičajenih žanrova su, naravno, elektronika svih oblika, jazz, hip hop, ali primijetio sam da u slobodno vrijeme uglavnom slušam ono što je suprotno glazbi s kojom provodim puno vremena u studiju. Uglavnom, slušam puno svega i jako uživam u tome. Evo, trenutno su mi na mobitelu Brazilci Arthur Verocai i Egberto Gismonti, američki funk soul bend 24 Carat Black, jazz pjevačica Nancy Wilson i britanski reper J Hus.

Regis: Uglavnom slušam jazz, ali zapravo volim sve što ima dobar groove.

Što možemo očekivati od vas ove godine, kakvi su planovi za budućnost?

Jan: Puno nastupa, puno nove glazbe i nešto novih istraženih glazbenih terena. Izdanje 'Two Sides Of Blue Funk' dobra je naznaka toga što vas može očekivati u narednim godinama, 'La Rework' će se također uskoro pojaviti, a napravili smo i brdo demo snimki od kojih će neke završiti na idućem albumu.

Regis: Nastavit ćemo put kojim smo krenuli. Već sad imamo puno zanimljivih bookinga, od festivala do drugih vrsta događaja. U subotu 18. svibnja nastupamo na Art Zagrebu, čekaju nas i Southern Soul u Crnoj Gori, Love International u Tisnom i Dimensions, nastupat ćemo i u Rumunjskoj... Ovo će definitivno biti dobra godina.

Sanjin Kaštelan
 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo