Jednom prigodom buntovni teksaški country-rock kantautor Steve Earle rekao je da je spreman na Dylanovom stoliću za kavu stati i uzviknuti kako je Townes Van Zandt veći i bolji od Boba. Veći nije bio, ali neke od Townesovih pjesama su potresnije i dramatičnije ne samo od sličnih Dylanovih nego i najmračnijih bliskog mu Cohena ili pjesama Nicka Cavea, Cowboy Junkiesa, Lucinde Williams, Stevea Earlea, The Walkaboutsa i drugih u koje se njegov duh uselio, kao i u skladbe Tomaža Pengova, Vlade Kreslina, Dunje Knebl i Nine Romić. Kad god me obuzme neizdrživa tuga, pustim neke od najdražih Townesovih da mi otplave bol iz duše.
To “krvarenje” uz Van Zandta i danas smatram najprimjerenijim psihijatrijskim tretmanom jer u njegovim pjesmama susrećem likove koji poput njihovog tvorca pa i ovog slušatelja - razdirani i mučeni sumnjama i strahovima, žudnjom i patnjom - život služe kao ovozemaljsku kaznu za neke grijehe iz nekog drugog života. Ti likovi stalno su sami, čak i kad su s nekime, konstantno u potrazi za srećom koja im uporno izmiče, nemirni i nesređeni, uronjeni u bol i sjetu, ali unatoč svemu znaju se i vraški dobro zabaviti. Intrigantno je i da je takve likove i takve pjesme stvarao kantautor koji se 7. ožujka 1944. godine rodio u bogatoj teksaškoj naftaškoj obitelji koja ga je željela obrazovati za senatora.
Nije išlo jer se odmetnuo i nakon serije tretmana koji su ga trebali izliječiti od manične depresije, a od kojih je samo izgubio dugotrajno pamćenje, postao lutajući trubadur. Veći dio života, do prerane smrti (1. siječnja 1997.) izazvane dugogodišnjim alkoholiziranjem, relativno je slabo zarađivao kao kantautor. Ipak, odbio je Dylanovu ponudu da početkom 80-ih zajedno pišu pjesme, a znatniju financijsku zadovoljštinu dobio kad su njegove pjesme obradili Emmylou Harris, Willie Nelson, Merle Haggard i drugi popularni country pjevači.
Njegov duh vjerojatno i danas luta poput ukletog jedrenjaka iz “Silver Ships of Andilar” ili likova iz “Pancho And Lefty” s kojom smo neprežaljeni pokojni prijatelj Darko Glavan i ja gotovo svako naše putovanje započinjali nekom od verzija te pjesme. Opsjedao nas je Townes na tim putešestvijama, a mi smo maštali da smo likovi iz njegovih pjesama poput “Snake Song”, “Rex’s Blues” i “Dream Spider”. Spomenute se nalaze i na albumu “Sky Blue”, sastavljenom od demo-snimaka iz 1973. godine, realiziranih u kućnom studiju prijatelja Billa Hedgepetha.
Neke je, prije ili poslije, objavio u “službenim” verzijama, neke prvi put čujemo poput “All I Need”, a kako je sredinom 70-ih postao kultna figura na teksaškoj outlaw-country sceni, tako su se u ovoj kolekciji našle obrade country skladbe “Forever For Always For Certain” Richarda Dobsona, folk klasika “The Last Thing On My Mind” Toma Paxtona, starog bluegrass hita “Blue Ridge Mountain Blues” Billa Monroea i balade o ubojstvu “The Hills Of Roane County” iz Tennesseeja s konca 19. stoljeća. Oni koji su već prije čuli glas i pjesme Townesa Van Zandta poput antologijske “Waiting Around To Die” znaju i da je odgovor na pitanje “ima li života prije smrti” iz naslova nove knjige psihijatra Roberta Torrea samo jedan - uglavnom nema, ali kad se tu i tamo potrefi, živi ga do daske!