Neneh Cherry čudna je biljka popularne glazbe. Bila je vrlo popularna kasnih 80-ih i ranih 90-ih, kao jedna od prvih ženskih rap zvijezda, zahvaljujući hitovima poput “Buffalo Stance”, “Manchild”, “Inna City Mama”, “Woman”, obradi “I've Got You Under My Skin” i duetu “7 Seconds” s Youssou N'Dourom.
Ipak, najveći dio publike ne zna da joj je otac bio free-jazz trubač Don Cherry koji je Neneh, gotovo od rođenja, odgajao s njezinom majkom, švedskom slikaricom Monikom. S očuhom je ranih 80-ih svirala, odnosno pjevala u avangardnoj londonskoj jazz-punk grupi Rip Rig + Panic, a u dodir s takvim sastavima došla je kao tinejdžerka, kasnih 70-ih u Londonu u koji je doselila iz rodne Švedske.
“Skvotiranje u Londonu, kad sam imala šesnaest, bilo je istovremeno uzbudljivo i zastrašujuće. Neke doista grozne stvari su se događale po tim skvotovima, ali bilo je i zabavno, a Poly Styrene iz X-Ray Spexa uvelike je formirala moj glazbeni i kulturološki svjetonazor. Revolucionarizirala je sve o čemu sam u to vrijeme razmišljala i pomogla mi je da “pronađem sebe”. Prije Poly Styrene i bendova poput The Slits osjećala sam se vrlo usamljenom”, pojašnjava Neneh Cherry svoje glazbene početke.
Za Rip Rig + Panic, radikalan i avangardan bend koji je bio šaka u oko i jazz i punk sceni, Neneh kaže da su “nastojali istraživati našu ljubav spram života, glazbe, umjetnosti i usput se gromoglasno smijati. Pop scena 80-ih u mnogim je aspektima bila grozna i bunili smo se protiv takvog stanja”. Osobno, jer sam Rip Rig + Panic počeo slušati tih ranih 80ih, jako mi je čudna bila kasnija transformacija Neneh Cherry u rap i pop zvijezdu jer jedno vrijeme živjela je i u New Yorku kao mezimica free-jazz glazbenika.
“Moj očuh Don Cherry, njegovi suradnici i prijatelji poput Ornettea Colemana i free-jazz glazba bili su dio moje svakodnevice i to je izvršilo ogroman utjecaj na sve u što vjerujem i na ono što sam i danas” kaže Neneh. Taj duh free-jazza protegao se i na album “The Cherry Thing”, objavljen prošle godine u suradnji sa švedskim triom The Thing.
Posrijedi je izuzetno oštar jazz-punk set na kojem se nalaze i furiozne obrade skladbi poput “Dirt” The Stoogesa i “Dream, Baby, Dream” kultnog njujorškog electro-punk dua Suicide iz kasnih 70-ih, a koju je nedavno obradio i Bruce Springsteen na albumu “High Hopes”. Dakako, u posve drugačijem stilu. Za album “The Cherry Thing” Neneh kaže “da je nastao bez nekog velikog plana, jednostavno smo se tako osjećali.”
Dio publike koji ju je prije četvrt stoljeća na albumu “Raw Like Sushi” upoznao kao pop i jednu od prvih rap zvijezda ili se naknadno zakačio za spomenute hitove koji se i danas vrte na radio postajama, relativno teško će shvatiti njezine novije albume, ali je njima privukla neku drugu publiku, možda i po načelu uvezivanja reggae i punk glazbe što ju je osvojilo još kao tinejdžerku.
“Dosadila sam sama sebi kao pop zvijezda i namjerno sam iskoračila u stranu kako bih se bavila osobnijom glazbom i obiteljskim obavezama”, kaže Neneh premda joj je usklađivanje ranog majčinstva, početaka kao underground glazbenice, a potom i slave kao pop zvijezde “bilo prirodno poput disanja”.
Kako je potekla iz undergrounda, a potom zaradila pristojne novce, nesebično je pomogla Massive Attack na početku njihove karijere. S mužem je uložila novac u njih te na njihovom prvijencu “Blue Lines” iz ranih 90-ih radila kao aranžerka dok je Robert Del Naja surađivao na njezinom hitu “Manchild”. Na pitanje koja je bila njezina uloga u porađanju trip-hopa kaže: “Nemam pojma, jednostavno sam voljela Massive Attack i željela im pomoći. Moj muž je producirao njihov album i bio im je jedno vrijeme menadžer, a dečki iz benda često su boravili i jeli u našoj kući pa se doslovno može reći kako sam zakuhala trip-hop”.
Dio iskustva iz trip-hopa zamjetan je i na njezinom ovogodišnjem albumu “Blank Project” kojeg će promovirati i na eklektičnom hvarskom festivalu FOR”. U produkciji glazbenika i DJ-a Kierana Hebdena (alias Four Tet) to je njezin najbolji solistički album kojim dominiraju skladbe s raskrižja mračnog trip-hopa, avangardnog jazza, old skool rapa, minimalističke elektronske glazbe, prljavog post-punka i teškog drum'n'bassa.
“Nisam imala neki cilj kad sam krenula u rad na albumu “Blank Project”. Poslije smrti majke napola sam pukla pa mi je taj proces pisanja pjesama došao poput nekog pročišćenja i čupanja iz mračne rupe depresije u koju sam upala. No, demo snimke su nam se učinile previše sentimentalnima pa smo pozvali electro-duo RocketNumberNine da ih malo “sjebu” što su oni učinili s mnogo stila”, opisuje Neneh pozadinu pozadinu nastanka albuma “Blank Project”.
Reklo bi se da je suradnike za “Blank Project” birala pomno i pametno, odnosno da lako dolazi do kvalitetnih glazbenika jer je neki smatraju muzom i inspiracijom trip-hopa, drum'n'bassa, dubstepa, avangardne elektronske glazbe i drugih stilova poniklih iz davne fuzije reggaea i punka, no Neneh ima drugačije mišljenje. “Volim Four Tet, Floating Points, Nicolasa Ajara i njima srodne izvođače elektronske glazbe. Ne, nisam muza ni inspiracija, ja sam jako problematična! Surađujem s ljudima koji me inspiriraju ili dogovore na malove i tvitove koje im pošaljem”.
Za karijeru Neneh Cherry uvelike je zaslužan i njezin suprug, Cameron McVey s kojim je imala i obiteljski trip-hop bend CirKus dok su široj javnosti nešto poznatiji njezin polubrat, gitarist i kantautor Eagle-Eye Cherry te polusestra Titiyo, uspješna švedska pjevačica s kojom ipak nije snimila duet. Umjesto toga na albumu “Blank Project” nalazi se duet s također švedskom dance-pop pjevačicom Robyn “Out Of The Black”.
“Željela sam već neko vrijeme snimiti nešto s Robyn, a i Titiyo toliko je zaposlena da bi bilo pravo čudo da nađe vremena za suradnju sa mnom. Naravno, rado bih surađivala i s Eagle-Eye Cherryjem, ipak smo obitelj, a s Cameronom se nikad ne zna. On stalno nešto radi i ne bih nekom najavom htjela ureknuti naš zajednički projekt prije negoli bude dovršen”.