Iron Maiden, najpoznatiji i najupečatljiviji heavy metal bend svih vremena, ponovo dolazi u Hrvatsku, točnije 27. srpnja u splitsku Spaladium arenu. Osam godina nakon što su pred 25.000 posjetitelja nastupili na Poljudu, ovi Britanci pripremaju dvoranski spektakl u identičnoj produkciji zvuka i svjetla kakvu su nedavno u sklopu trenutne “The Book Of Souls“ turneje imali priliki doživjeti posjetitelji njihovih koncerata u njujorškom Madison Square Gardenu ili Forumu u Los Angelesu.
Grupu je sad već davne 1975. godine osnovao Steve Harris, istovremeno inventivan basist i pronicljivi poslovni guru, koji i dandanas stoji iza ove izuzetno unosne pojave u modernom glazbenom univerzumu općenito. A cijela stvar oduvijek je bila zasnovana na predanom radu koji su obožavatelji itekako prepoznavali i cijenili. Grupa je tako tijekom dvogodišnje World Slavery turneje 1984. i 1985. održala 192 nastupa diljem svijeta, u Rio de Janeiru okupili su auditorij kakav je imala i grupa Queen, na britanskom Monsters of Rock festivalu u Doningtonu i dalje drže rekord kad ih je gledalo čak 107 tisuća posjetitelja, 1985. bend je uspio proći i hladnoratovsku Željeznu zavjesu i nastupati u Poljskoj, kao što su uspjeli među prvima napraviti koncertne spektakle u zemljama kao što su Indija i Indonezija.
A opet, Maideni su uvijek zazirali od medijske eksponiranosti, iako su jedan od najuspješnijih glazbenih proizvoda Velike Britanije. U razgovoru sa Steveom Harrisom bilo je jasno već na samom početku da iako se Maideni prema van doimaju kao uhodana show business mašinerija, iznutra je to i dalje bend koji se nosi s problemima kao i svaki drugi, čak i kad je o prostoriji za probe riječ, i da pravila i recepti po kojima se rade uspješni albumi za njih nema, jer su unutar svog žanra i dalje spremni na eksperimente, kao što je i snimanje albuma “The Book of Souls“ bi jedan veliki eksperiment.
Gitarist Adrian Smith izjavio je kako gotovo da niste imali probe prije ulaska u studio i snimanja albuma “The Book Of Souls”. Zašto?
- Bila bi neistina reći da smo bez proba snimili album. Imali smo probe u studiju i to je bio prvi put u našoj karijeri da smo na taj način snimili album. Obično bismo do sada sve uvježbavali u prostoru namijenjenom za to i ulazili u studio tek kad bismo imali gotov i usviran album. Ovako smo proveli više vremena u studiju gdje smo isprobavali pjesme i odmah ih snimali. I mislim da više nikad nećemo raditi na drugi način jer nam se svidjelo raditi ovako. Tu postoji i još jedan moment. U prošlosti je većina bendova radila na način da prvo u nekoj prostoriji sve uvježbaju i potom uđu u studio jer je to bilo jeftinije. Boravak u studiju bio je skup. Danas se situacija obrnula. Danas vas više košta iznajmljivanje jednog takvog prostora za uvježbavanje, nego da sve to radite u studiju. Studiji su pojeftinili. U našem slučaju, svi uobičajeni prostori za uvježbavanje bili su unaprijed rezervirani pa smo se odlučili za tu, novu, varijantu. Uskladili smo novi način rada u kojem smo bubnjar Nicko McBrain i ja dolazili ranije i snimali kosture pjesama, dok su ostali iz benda uskakivali naknadno. Sve je funkcioniralo izvrsno.
Čini se da je to dobra formula za stvoriti dobar balans između novog i starog, jer album hvale i novi i stari obožavatelji?
- O tome nismo razmišljali. Možda je takva situacija bila i prije pet godina.
Jeste li planirali snimiti dvostruki album ili su se stvari jednostavno dogodile?
- Ne, mi nikad ne planiramo kad se radi o snimanju albuma. Naš način rada oduvijek je zahtijevao dozu spontanosti. Bili smo inspirirani na “The Book of Souls“, zato se je i ispalo da je album dupli. Kad smo završili, minutaža je bila takva kakva jest i odlučili smo da se nećemo odreći nekih pjesama i sve eventualno strpali na jedan CD.
Koja je formula dugovječne predanosti jednoj ideji i jednom bendu kroz cijelu svoju karijeru?
- Jedina formula jest biti predan tome što radiš i biti pripremljen na to da ćeš uvijek morati u to uložiti više energije nego što misliš da je potrebno, kako kaže ona izreka; odraditi tu jednu milju više. Možda zvuči suviše jednostavno, ali ima puno ljudi koji nisu spremni to učiniti iako se radi o njihovu vlastitom životu. Za mene je to uvijek značilo kako se mora učiniti ono što se mora učiniti. Jer čemu raditi ako to ne želiš učiniti kako treba i u to uložiti potreban napor? Moja predanost vjerojatno proizlazi iz toga.
Koji period karijere grupe držite najproblematičnijim? Je li to bio moment kad je Bruce Dickinson odlučio napustiti grupu prije nego je objavljen album “Factor X“?
- Vjerojatno je to bio jedan od problematičnijih trenutaka, ali mi smo bend koji traje jako dugo i prošli smo kroz puno nevolja. Vjerovali ili ne, nekad mislite da je nevolja sve što je ostalo od karijere. Svaka karijera poput naše ima svoje uspone i padove. Jednostavno morate ići i kroz jedno i drugo i koliko god dugo možete. Bilo bi naivno vjerovati da ćete proći kroz život neokrznuti od problema. Probleme uvijek treba pokušati riješiti u pozitivnom svjetlu.
Mnogi obožavatelji Maidena učili su povijest kroz vaše pjesme, od Starog Egipta i Antike do II. svijetskog rata. Jeste li već po osnutku grupe osjećali da povijest i heavy metal mogu ići zajedno?
- Oduvijek sam obožavao povijest, još u školskoj klupi. To je materija koja je uvijek bila u stanju potpuno me uvući i zaokupiti svu moju pažnju. Sasvim je prirodno došlo do toga da mogu pisati i pjesme o tome. Da se razumijemo, to nije nimalo lak posao. Komplicirano je nekad pronaći prave riječi koje trebaju istaknuti srž, ali istovremeno je jako inspirirajuće uhvatiti se s time u koštac. Dakle, nije to bilo nikakvo otkriće za mene u smislu, spojiti glazbu i povijest, jednostavno sam pratio ono što me privlačilo u mladosti, a tako je i danas. Osjećao sam da o tome trebam pisati.
Poznato je da ste svi u bendu i veliki obožavatelji nogometa. Kako komentirate utakmicu između Engleske i Islanda, jer Islanđani kao da su na terenu bili heroji iz vaših pjesama?
- Island je stopostotno bio zaslužio pobjedu. Engleska je bila sranje. Grozno! Najgora utakmica Engleske koju sam vidio u svom životu, a vidio sam ih jako puno. Najgora ikad. Island je stvarno bio bolji na terenu i kao reprezentacija su stvarno zaslužili da idu dalje. Ali nije to nikakva novost što se tiče igre engleske reprezentacije. Užasni su bili i na kvalifikacijama. Mogu reći da je ovo samo bio očekivani ishod svega viđenog do sada. Što se tiče vaše reprezentacije, mislim da je ona napravila odličan posao. Ne govorim to stoga jer u menadž-mentu imam Hrvata, već što tako mislim.
Da, ali i hrvatska reprezentacija je ispala izgubivši od Portugala?
- Mislim da su tu utakmicu isto tako mogli izgubiti i Portugalci. I svakako je hrvatska reprezentacija pokazala puno bolju igru na terenu. Engleska igra bila je sramotna.
Distopijsko ozračje oduvijek je pratilo glazbu Iron Maidena bez obzira koje teme obrađivali, no na posljednjem se prilično kritički dotičete stvarnosti. Vjerujete li u ‘ljubičastu’ budućnost?
- Lijepo je biti optimist, ali ako moram govoriti o sebi, ja sam realistična osoba. U stanju sam prihvatiti i dobre i loše vijesti, a opet vjerujem i u stanju sam da treba poduzeti sve kako se loše stvari ne bi dogodile.
Kako gledate na Brexit situaciju?
- U tom kontekstu mi nikad nismo bili bend koji se priklanja bilo kojoj i bilo kakvoj političkoj opciji. Stoga to ipak ne bih želio komentirati.