Gotovo da nema glazbenog portala koji na listu najboljih albuma u prošloj godini nije uvrstio “In Plain Sight”, što ni ne čudi, s obzirom na to da su ga osobno nahvalili i, recimo, veliki Laurent Garnier, Claude Young i Volcov, a baš ovih dana dijelove albuma u svoj set je ubacio i Kerri Chandler.
Riječ je o izdanju iza kojeg stoji eklektični house/jazz duo Jan Kinčl i Regis Kattie. Jan je zagrebački DJ koji je cijeli život puštao glazbu pod utjecajem detroitskog techno i house zvuka. Resident je klupske večeri Cycle, a njegove se melodije redovito mogu čuti u klubovima underground štiha diljem Hrvatske, pa i šire. Regis je, pak, zagrebački Francuz koji je sve što zna o glazbi naučio od klasičnih jazz glazbenika. Dio je Jazzoleptic benda, u kojem svira s Nikolom Marjanovićem i Mirsadom Dalipijem.
Različiti stilovi
Dvojica glazbenika kompletno različitih pozadina srela su se prije nešto manje od tri godine, u pokušaju osnivanja benda. Nije im uspjelo, ali su iz toga izvukli novu, za naše pojmove prilično drugačiju glazbenu priču, u kojoj su spojili svoje suprotnosti i različitost pretvorili u svoju najveću vrlinu. Jan vodi brigu o sampleru, ritam mašini i ostalim elektronskim uređajima, a Regis je za klavijaturama, preko kojih svira i kontrabas, trube, žičane instrumente...
“In Plain Sight” izdali su u travnju pod okriljem etikete PDV u digitalnom i vinyl obliku, a nedavno su tiskali već drugu “turu” ploča. Godina 2018. bila je njihova godina - preko ljeta bilo ih je po festivalima diljem Hrvatske - svirali su, među ostalim, na Dimensionsu, dva puta bili su gosti na Love Internationalu, a tu su i Changer fest, Johannesburg, Voi’Sa… Dobili su dvije nagrade Ambasador; struka je proglasila njihov album izdanjem godine, a nagrađeni su i za live act godine. Pripremaju se za turneju po Italiji i Istri, a u nešto kasnijim datumima idu i put Dalmacije, ali i Berlina te Austrije, zasad.
- Jan mi je puštao puno elektronike, o kojoj prije nisam znao gotovo ništa. Tu i tamo bih otišao u neki klub, no bilo mi je prilično dosadno slušati takvu vrstu glazbe, a o stvaranju takvog zvuka nisam ni razmišljao. Tako da sam na početku bio prilično skeptičan i prema našem zajedničkom projektu. No, ipak, s vremenom sam shvatio da kombinacija jazza i house ritma zapravo funkcionira odlično. Čak mi se činilo da je nešto nedostajalo u glazbi koju sam svirao do tada - kaže Regis Kattie, koji u Zagrebu živi već devet godina. Iz Francuske je najprije bio otišao u Kanadu, no poželio se opet vratiti u Europu. Naumio je upisati medicinu i došao ovdje. Zašto baš Hrvatska? - Pa, nasumično sam je odabrao - smije se. - Kad sam tek došao, ljudi su me prilično čudno gledali. Neki su me čak zaustavljali na ulici i htjeli se fotografirati sa mnom, no danas toga gotovo ni nema. Ponekad mi nedostaje kulturna raznolikost Pariza, no volim Zagreb, mali je, ali opet dovoljno velik - kaže Kattie, kojem danas sigurno nije žao što se slučajno doselio baš ovamo. Pri kraju je studija medicine, a ovdje ima sve što mu treba. - Da, imam curu, dijete i Jana - smije se.
Iako sada “vibriraju” na istoj razini, Janova i Regisova percepcija glazbe u početku se bitno razlikovala. - To što dolazimo iz različitih pozadina zapravo je odlična stvar. Regis samo jednim akordom može zaokružiti sve ono što ja napravim prije. Također, ne možeš kopirati nešto što ne poznaš dobro, pa nas je i ta činjenica nekako usmjerila, izdvojila i omogućila da napravimo nešto što je doista originalno jer nijedan od nas nije bio najsigurniji na polju onog drugog - kaže Kinčl. Bilo je tu, prisjećaju se, prilično smiješnih situacija i poteškoća u “komunikaciji”. - Znalo se dogoditi da mi Jan oduševljeno priča o nekoj stvari, pa mu ja, nakon što je poslušam, kažem: ‘Čekaj, imaš zapravo samo jednu notu?’ - priča Kattie. Jednom drugom prilikom Jan je upoznao Mikea Banksa, iliti Mad Mikea, jednog od svojih glazbenih uzora, i poklonio mu njihovu zajedničku ploču. Mike se povratno javio i rekao da mu se jako sviđa album pa je Jan odmah nazvao Regisa. - To je bilo sve što sam ja ikada u životu želio čuti. A Regisova reakcija je bila: “Aha, pa, dobro. Drago mi je da si ti sretan”. Nikada nije ni čuo za Mikea - priča Jan.
Novi singl
Osim što planiraju značajne turneje, ovaj dvojac uskoro će se moći čuti na izdanju čileanskog labela Onward Recordings te na novom labelu Ivice Antolovića. S matičnim izdavačem PDV-om planiraju novi singl “Blue Funka”, s nekoliko novih verzija te pjesme, od koje će jednu snimiti s gostujućim glazbenicima u klasičnijoj jazz maniri - truba, kontrabas, bubnjevi, klavijature, flauta i vokal. Ukratko - ovi momci ne staju. Njihovi su utjecaji na kraju ipak otišli u oba smjera. - Da, ja sam njega naučio što je akord i kako se radi glazba, a on je uspio meni približiti elektronički zvuk - smije se Regis. A upravo su nastupi uživo još jedna stvar koja je vrlo zanimljiva oko njihove glazbe. Većina onoga što se može čuti kada sviraju u nekom klubu ili na festivalu je improvizacija nastala na licu mjesta. Dogodi se tako da na live showu i sami sebe iznenade, nesvjesno stvore kombinaciju zvuka koja im se iznimno svidi pa nastane nova stvar.
Iako je zvuk njihova albuma prilično lagan, u situacijama gdje izvode glazbu na pozornici “začine” cijelu stvar. - Uvijek me strah kad sviramo po klubovima, posebno u kasnim satima. Hype je na vrhuncu, ljudi su u punoj snazi, a mi sviramo jazz. Krenemo laganije, ali osjetimo kada treba ubaciti u višu brzinu. Ljudi se na kraju uvijek raspamete - priča Kattie. Kinčl je, pak, više u strahu kad sviraju na jazz mjestima. - Jazz and Wine festival na Hvaru mi je bio nešto novo. Puna publika jazz catova, bio sam potpuno izvan svojeg elementa. No i oni su se oduševili - prisjeća se.