Bend koji svira pjesme koje ne govore ni o čemu, ali imaju odgovor na sva pitanja, Kawasaki 3P, u srijedu i četvrtak s počecima u 21 sat slavi 25 godina karijere koncertima u Teatru &TD.
Četvrtinu stoljeća postojanja odlučili su obilježiti usred tjedna, kako bi na koncert došli samo hardkor fanovi. Da bi publika ušla u njihov trip, na ulazu će svima dati svoje specifične naočale s dvije prekrižene bijele crte, koje su im već godinama zaštitni znak. Na koncertu će se snimati njihov live CD i DVD, a na kraju i milenijska fotografija, koja će biti omot tih izdanja.
Iz dvorane u kazalište
- Istovremeno je suludo i genijalno da smo prošle godine napunili Dom sportova. Umjesto da smo tamo snimili live, mi idemo u malo kazalište. Tipičan kavasakijevski potez - objašnjavaju dečki iz benda, koji će, iako logiku ne slijede često, iz kazališta ipak maknuti stolice i priuštiti publici koncert za skakanje. - Dvorana ide u koso pa će svi moći vidjeti što se događa. Nadamo se samo da neće u jednom trenutku svi početi padati prema stageu - kažu.
Velike obljetnice često podrazumijevaju goste na koncertima, ali u slučaju Kawasakija to nije tako. - Na albumima nikada nismo imali puno gostiju. Nered, Tomislav Mužek i Đana bili su jedini u ovih 25 godina. Dovoljno nas je da nam ne treba nitko sa strane, kroz bend nas je prošlo oko 25. Više smo kao neka vrsta cirkuske trupe, a najviše mijenjamo bubnjare. Tako da će jedini gosti biti neki od naših bivših članova - pričaju 3P-ovci, dodajući da će gošće biti i “neke od koka” koje su plesale s njima, a koje će posebno biti zanimljivo promatrati jer će kroz večer mijenjati odjevne kombinacije da bi podsjetile na neke od njihovih specifičnih outfita koje su nosili kroz godine.
- Jednom smo vidjeli lišće i obukli se u lišće. Bili smo, recimo, umotani i u celofan, odnosno foliju za meso, što je bilo nezgodno kad ti se primokri. Bili smo i samo u kuharskim pregačama, ali i u čednijim izdanjima, odjeveni u svećenike. Ovaj put ćemo biti Kawasaki 3P - pričaju iz benda, koji sada čine Tomislav Vukelić Tomfa, Davor Viduka, Toni Babarović, Mario Boršćak, Nikola Babić, Igor Pavlica, Demirel Pašalić, Stipe Mađor i Luka Dominik.
U karijeri su kroz godine doživjeli puno bizarnih trenutaka, kojima su većinom sami bili uzrok. - Na samim počecima smo u KSET-u poslali prijatelje da sviraju umjesto nas. Imali smo dvije svirke u dva tjedna, bilo nam je to previše i nije nam se dalo. Još nismo bili poznati pa je publika tek na petoj pjesmi shvatila da momci na pozornici uopće ne sviraju. Jednom nismo željeli svirati pa smo se svi zagipsali i glumili da smo slomljeni. Tomfa jednom nije došao na koncert jer je Nick Cave na isti dan bio u Lisinskom, 200 metara zračne linije od našeg koncerta.
Na Exitu smo radili glavni koncert na Fusion stageu, nekoliko tisuća ljudi nas je čekalo, a mi smo debelo kasnili. Kordon murije nas je furao kroz masu, a došli smo valjda 20 sekundi prije nego što smo trebali zasvirati. Kasnili smo jer smo u hotelu čekali kremšnite. Nismo bili organizirani - pričaju momci. Jesu li nakon 25 godina ipak nešto naučili? - Ne, ovaj koncert ćemo početi točno u 9 i 15 - kažu.
Počasni građani
Jedna od stvari koje su im obilježile karijeru je “Nidanine”, u kojoj se pitaju je li ikad itko stao u Karlovcu, koja je brojnim generacijama postala prva asocijacija na taj grad. Nikada se nisu nadali da će biti proglašeni počasnim građanima Karlovca, ali su pjesmu ipak bili poslali na natječaj za himnu grada. - Dobili smo najviše glasova publike, ali su je gradski vijećnici ipak ocijenili kao neozbiljnu. Međutim, pjesma je bila službena himna navijača Karlovca - prisjećaju se.
Nakon proslave rođendana odlaze na minijaturnu turneju. Split, Kutina, Zadar, Nikšić... - U kombiju se uvijek događaju sulude situacije pa nastaju pjesme. Na putu za Nikšić napravit ćemo barem tri nove. Kroz tri godine mogao bi i još jedan album. Leđero smo, tempiramo albume otprilike svakih šest godina, što je taman da dočekamo iduću generaciju. Nitko ne razmišlja tako kao mi, da svaku generaciju malo oplemenimo ili pokvarimo - pričaju.
Osim što obilaze naše prostore, kavasakijevci sviraju i vani. - Kad nas mama pusti, da - ističe Tomfa. - U dogovorima smo za Amsterdam. Prošle godine smo bili, primjerice, u Budimpešti, na dunavskim splavovima, i u Bruxellesu u jednom luksuznom klubu na vrhu zgrade u centru grada. Tamo je bio odličan koncert. Samo dvadesetak posto ekipe su bili Hrvati. Bio je čak i njihov ministar obrane sa svojim dečkom - prisjećaju se.