Košmari, snovi i vizije Patti Smith

U osam godina, koliko je prošlo od posljednjeg autorskog albuma “Trampin”, Patti je objavila album obrada “Twelve” s pjesmama Dylana, Hendrixa, Stonesa, Younga, R.E.M., Nirvane i drugih, bavila se izložbama fotografija i koncertnim turnejama. Prije točno tri godine, večer nakon pogibije Darka Glavana kojem je posvetila jednu pjesmu, napokon je došla u Zagreb, i to će mnogi od onih koji su nakrcali Tvornicu pamtiti do konca života. Potom je objavila i autobiografiju “Tek djeca” za koju je dobila National Book Award.

Majstorica obrada

Patti Smith sada ima novi album pod nazivom “Banga”. Ova velika pjesnikinja i “kuma punka” u nekoliko je navrata tuđe velike pjesme poput “Glorije” grupe Them i “Because The Night” Springsteena učinila posve svojima. Kad je Bruce u nedjelju u Trstu otpjevao “Because The Night”, vjerojatno nije bilo osobe na stadionu koja nije pored njega zamišljala Patti, a slično bi moglo biti i na budućim koncertima Neila Younga s čijom je “After The Gold Rush” predivno zatvorila “Bangu”.

Između spomenute obrade Younga o ekocidu koji smo počinili Zemlji i početne, podjednako emotivne “Amerigo” o potrazi Vespuccija za koncem 15. stoljeća još novim i neotkrivenim svijetom koji će ljudi nazvati Amerika, Patti je sabila niz opservacija o tome dokle smo se doveli kao civilizacija. U desetominutnoj “Constantine’s Dream”, nazvanoj po slici Piera della Francesce koji je umro istoga dana kad je Kolumbo otkrio Ameriku, Patti prepričava svoj san u kojem Francesco nariče nad ranama Zemlje.

U suštini “Banga”, inspirirana Pattinim snovima i nazvana po psu iz Bulgakovljevog romana “Majstor i Margarita” na kojoj se nalazi i recital “Tarkovsky”, kako sama pjesnikinja kaže, “refleksija je o kompleksnosti današnjeg svijeta, bogatog i kaosom i ljepotom”. A, možemo “Bangu” shvatiti i kao Pattino prepričavanje svega što se dogodilo s Amerikom i svijetom - otkako su misionari došli nasilno pokrstiti Indijance, o čemu sugestivno progovara u potresnoj “Seneca”.

Pjevanje i recitiranje

Ljepotu na albumu na kojem su Patti podršku pružili njezin pouzdani trio (Tony Shanahan, Jay Dee Daugherty i Lenny Kaye), Tom Verlaine iz Televisiona, Jack Petruzzelli, Johnny Depp te Pattini sin i kći, Jackson i Jesse Paris, zastupaju umjetnost, ljubav i kroza njih potraga za boljim svijetom, ako treba i pobunom protiv sistema. Našlo se i mjesta za pop balade poput “Maria”, pa posvete Amy Winehouse “This Is The Girl” ili “April Fool” čija radnja podsjeća na Pattinu priču s Robertom Mapplethorpeom te jednostavnije rock skladbe poput “Fuji-San” kao balans težim i dužim pjesmama u kojima kombinira pjevanje i recitaciju.

Patti već dugo nije bila u tako sjajnoj vokalnoj formi, a kako su Daugherty, Kaye i Verlaine s Patti u istom studiju, Hendrixovom “Electric Lady” u New Yorku, snimili epohalni proto-punk album “Horses”, ne čudi što je “Banga” srodna tom remek-djelu i možda najbolje što je “kuma punka” snimila nakon 70-ih. “Banga” je vrlo koherentan i prijemčiv, nadasve lijep, mjestimice potresan album na kojem, baš kao i kod Springsteenovog “Wrecking Balla”, prosijava empatija, nada i utjeha. Patti Smith ima veliko umjetničko djelo, a to je u današnjoj popularnoj glazbi razlog za slavlje.