Teksaška četvorka s bruklinškom adresom, Parquet Courts, pažnju na sebe svrnula je već s ekstatičnim debijem “Light Up Gold”, jednim od deset najboljih albuma 2013. i najuvjerljivijih debija tekuće dekade na kojem su u sjećanje prizvali neurotičnost prvijenca The Strokesa, klasike Wirea i The Fall, melodioznost Buzzcocksa i no-wave buku Sonic Youth.
Energičnost i užurbanost 15 pjesama sabijenih u 33 minute bila je toliko osvježavajuća da se činilo kako će Parquet Courts postati novo veliko ime bruklinške i njujorške scene, no to se do sada nije dogodilo iako je drugi album “Sunbathing Animal” već naredne godine ukazao i na sveze s The Velvet Underground, Television i Pavement. Osobno mi se činilo da sam ponovo naletio na uzbuđenje koje su mi kao tinejdžeru, ranih 80-ih, priredili Minutemen i Minor Threat da bi Parquet Courtsima na trećem albumu “Human Performance” s gitarom 2016. navratio i Jeff Tweedy iz Wilca bez obzira što su 2014. pod neznatno izmijenjenim imenom Parkay Quarts objavili manje dojmljivi, relativno konfuzni i hermetični “Content Nausea”. Zauzvrat, prošle su godine s talijanskim kompozitorom, aranžerom i producentom Danieleom Luppijem kolaborirali na zajedničkom, opuštenom i šarmantnom albumu “Milano” na kojem se pojavila i Karen O iz Yeah Yeah Yeahs.
Luppi je pak ranije surađivao s Danger Mouseom na albumu “Rome”, uz učešće Norah Jones i Jacka Whitea pa je vjerojatno na taj način došlo do dogovora da recentni album Parquet Courtsa “Wide Awake!” producira jedan od najtraženijih producenata koji je isti posao obavljao za U2, RHCP, The Black Keys, Becka, Gorillaz i druge.
Uz to, sprega Parquet Courtsa i Danger Mousea sliči i na suradnju kaotičnog garage-punk benda The Black Lips iz Atlante i Marka Ronsona koji je nakon produkcije Lily Allen, Amy Winehouse, Robbieja Williamsa, Adele i Duran Duran isti posao obavio na njihovom albumu “Arabia Mountain”. Nažalost, The Black Lips ni nakon toga nisu postali veliko ime, možda ista opasnost prijeti i Parquet Courtsima, no volio bih da ispadne drugačije.
U Tvornici kulture, 2015. godine, osvojili su me srazom nazubljenih akorda i elastičnih solaža, poletnosti i čvrstine ritam-sekcije te izmjenom čak trojice vokalista za mikrofonom. Mouse je pak efektno pojačao dosad naslućivanu melodioznost i emotivnost, a da pri tome nije otupio oštricu i neurotičnost Parquet Courtsa. Dakle, njihove sveze s Wire i The Fall, Velvetima i Strokesima, odnosno s Minutemen i Black Flag ostale su intaktne, no podjednako su u prvi plan iskočile i moguće sveze s Talking Headsima, plesnost i funkoidnost, ali i slatkoća bubble-gum popa 60-ih, psihodelija ranih Pink Floyda i utjecaj The Stranglersa kao drugačijeg punk-rock benda 70-ih te niz drugih poveznica i stilskih odrednica koje Parquet Courts predstavljaju u novom svjetlu.
“Wide Awake!” nije samo najuvjerljiviji album tog sastava nego i jedan od najboljih rock izdanja ove pa i prošle dekade te pravo osvježenje u konstelaciji današnje popularne glazbe.