Ne znam koliki je sukob interesa pisati novinski članak o knjizi kolege i prijatelja Nenada Marjanovića Dr Frica, bivšeg basista puležanskog punk benda KUD Idijoti čijem sam albumu “Cijena ponosa” s antologijskom pjesmom “Ja sjećam se” imao zadovoljstvo biti glazbeni urednik i izvršni producent, no u ovoj državi mnoge barabe su u daleko većem i financijski plodonosnijem sukobu interesa pa im nitko ne sudi.
Uz to, ni za predgovor knjige “Život s Idi(j)otima” Dr Fric nije mi poslao ni kune, niti bih je primio jer neke poslove čovjek radi iz uvjerenja, dužnosti i časti, a ne zbog para. Mada su baš KUD Idijoti imali kultnu pjesmu i album “Mi smo ovdje samo zbog para” sa stihovima “Mi smo ovdje samo zbog para (LIT, DEM, CHR)/Mi smo ludi, mi smo pičke od ljudi (LIT, DEM, CHR)/Ništa nas drugo ne zanima/Sve dok dobro ide predstava/Nije teško biti najgori” s kojima su doslovce prorekli vlast tada još buduće, samostalne, suverene i neovisne Hrvatske koja je to bila i ostala samo na papiru.
Od tih dana samo se promijenila valuta pa su sada umjesto maraka, franaka i lira u igri euro i kuna, ali odvratan mentalitet ovdašnjih naroda ne da se nije promijenio nego je postao i gori. Stoga naslov Fricove knjige “Život s Idi(j)otima” valja shvatiti dvoznačno jer posrijedi je i (auto)biografija tog legendarnog punk benda, ali i prikaz idiota koji su nam svojim idiotizmima uništili naše, zbog tih i takvih zlotvora, u konačnici poprilično idiotske živote.
Glupost je neuništiva
Jedno bez drugog, valjda, ne ide jer KUD Idijoti bijahu jedni od najžešćih kritičara i jugoslavenskih i hrvatskih idiotizama, a uz čije je pjesme i albume bilo barem nešto lakše preživjeti idiotska vremena. Vremena koja nastaviše trajati i nakon prestanka trajanja KUD-a Idijoti jer, kako su također pjevali, ovdje samo “Glupost je neuništiva”.
Sve drugo uspješno je uništeno, a o tome također možete podosta saznati iz Fricove knjige koja počinje društvenim okolišem u kojem je rastao njezin autor pa se nastavlja kontekstima u kojima su djelovali KUD Idijoti da bi završila negdje kod “stuba Branka Črnca Tuste” blizu kojih je na jednom od Sajmova knjige u Puli uvijek inteligentni Arsen, za kojeg je Fric shvatio kako je “jedan od najvećih pankera koje je imao prilike upoznati”, zaključio: “Ne, ne možeš biti loš kad si daš ime Idijoti, ne nema šanse, to je vrhunac ironije, taj bend je morao biti dobar, a bio bi dobar čak da je od svega imao samo takvo ime.”
KUD Idijoti
Moralni kompas
A KUD Idijoti, pogotovo u najznačajnijoj postavi koju su tvorili Tusta, Sale, Ptica i Fric, nisu imali samo sjajno ime nego i sjajne albume i koncerte, pravi gard i ispravne stavove, britki punk i oštru politiku, svijest o društvu i svojoj ulozi u njemu kao kritičara i kroničara koja se protezala i mimo aktivnosti benda, a o čemu više možete naučiti iz Fricove knjige. U tom smislu “Život s Idi(j)otima” nije samo kronika jednog benda nego i vremena u kojima je bilo teško i zahtjevno djelovati kao pravovjerni i kritički bend s aureolom antidržavnih elemenata, iako su KUD Idijoti po mom sudu bili i ostali moralni kompas i veliki patrioti.
Naime, njihova kritika uvijek je bila na mjestu i izražena s namjerom da se i ono i ovo društvo, i onaj i ovaj sistem, i ona i ova država poprave i time učine boljima i pravednijima, smislenijima i funkcionalnijima. Naravno, takvim gardom i takvim stavom nisu zaradili status državnih ljubimaca i domoljuba nego državnih neprijatelja i mrzitelja domovine koje je trebalo satrati ili barem onemogućavati u takvoj misiji.
Zahvaljujući Fricovom spisateljskom i publicističkom talentu, fanzinski složena “Život s Idi(j)otima”, obogaćena i izjavama drugih, lako se i s guštom čita i kao živopisna i duhovita, ironična i sarkastična povijest bivanja na ovim prostorima kao rokera. Kako Frica i ostalih članova KUD-a Idijoti kao ovdašnjih pandana Ramonesa, Sex Pistolsa i The Clasha, njihovih prijatelja i kolega, tako i njihovih poklonika i onih kojima je takav rock’n’roll bio pri srcu, mozgu, mudima i duši kao neka vrst pokreta otpora gluposti i mržnji, kriminalu i zločinu, šovinizmu i fašizmu, onakvom socijalizmu koji je podlegao birokratizmu i nacionalizmu te ovakvom kapitalizmu koji ždere i ljude i resurse.
Pravo na dostojanstvo
Uz to, “Život s Idi(j)otima” je i ukoričena povijest Pule i Istre u Hrvatskoj 90-ih i Jugoslaviji 80-ih iz prizme KUD-a Idijoti za koju Boris Dežulović u svom predgovoru zaključuje: “Čitajte i sjećajte se. Ma šta vam uradili, ma šta vam govorili. Sjećanje je rock’n’roll. Drugoga rock’n’rolla u Hrvatskoj nema”. Dežulović je u pravu čak i ako se može reći da misiju KUD-a Idijoti na svoj način nastavljaju Hladno pivo, Atheist rap, Dubioza kolektiv i drugi njihovi “učenici”.
Oni koji odbijaju zaboraviti i koji će i iz tog razloga u ruke uzeti knjigu “Život s Idi(j)otima”, efektnu biografiju KUD-a Idijoti, ali i metaforu idiota i idiotizama s kojima i dalje moramo živjeti, na vrijeme su naučili zašto je “bolje izdati ploču nego prijatelja” i prakticirati parolu “jebem ti rat” te shodno tome nisu postali idioti u idiotskim vremenima. Čak i ako glupost, lokalno i globalno, doista jest neuništiva.
Onim drugima ovu bi knjigu trebalo prepisati kao obaveznu lektiru i barem kakvu-takvu kaznu za to što su svojom glupošću i zlobom uništili solidarnost sa slabijima i radnička prava, ljevicu, antifašizam i pacifizam, socijalnu ravnopravnost i društvenu jednakost, pravdu i pravičnost, multikulturalnost i zajedništvo u različitosti, sekularnu državu i pravo na prakticiranje bilo koje vjere te pravo na dostojanstvo ma kojoj naciji i narodnosti pripadao ili bio anacionalan, i onaj socijalizam i ovaj kapitalizam, i onaj jednopartijski i ovaj demokratski sistem.
Zapravo, sve ono što nam danas tako nasušno nedostaje, a što su KUD Idijoti zastupali kao temelj zdrave države i prosperitetnog društva. Bez njih vremena su još idiotskija.