Uz novu postavu Lačnog Franza, koju je okupio 2016. godine pa objavio "Ladju norcev" (na slovenskom) i "Svako dobro" (na hrvatskom), Predin i na unplugged izdanju reinkarniranog matičnog benda nastavlja dvojezičnu odiseju.
Imao je dva s Matijom Dedićem ("Tragovi u sjeti" 1 & 2) i obradama hitova iz bivše Jugoslavije, album dueta s hrvatskim pjevačima "Za šaku ljubavi" i autorski album na hrvatskom "Kosa boje srebra", a sjetit ćete se i zajedničkog albuma s Arsenom, "Svjedoci/Priče", na kojem su razmjenjivali vlastite pjesme na hrvatskom, odnosno slovenskom.
Na autorskom albumu "Kosa boje srebra" i albumima obrada "Tragovi u sjeti" Predin je na hrvatskom bio pomalo ukočen. Bio sam skeptičan i prema "obnovi" Lačnog Franza bez originalnih ili prijašnjih članova, no album "Svako dobro" ugodno me iznenadio.
Predin je uspio s "mladoturcima" iznijeti set dojmljivih novih pjesama koje su dobro funkcionirale i u hrvatskim verzijama, a i na onom raskrižju na kojem je i počeo Lačni Franz, samo sada iz vizure sjedokosog junaka novog vala koji je već tada gajio sklonost ka šansoni i kantautorskom rocku.
"Akustična pusa", odnosno "Nova nebesa", odjekuje sa sličnog glazbenog i životnog raskrižja jer Predin iznova brodi glazbenim stilovima kojima se već dugo bavi: kako kroz Lačni Franz, tako i na solističkim ili kolaboracijskim albumima. Iznova je dopadljivo koliko se članovi radikalno pomlađenog Franza uvjerljivo nose s formama poput bluesa, swinga, twanga ili reggaea. No, zapravo, posrijedi je unplugged album na kojem su "Sveži vaterpolisti", odnosno "Vaterpolisti bez struje" akustična verzija starih "Vaterpolista", dok "Gusarska"/"Kada smijem se u snu" počivaju na "Adijo pamet".
Nadalje, "Akustična voda"/"Koji s vjetrom pjevaju" utemeljene su na "Tihoj vodi (Vzami si čas)", a "Nova nebesa"/"Napuni mi čašu" na "Gremo v nebesa", također iz arhive "starog" Lačnog Franza. Kao i "Izštekana večerja"/"Da sreli se nismo" jer to su obrade "Zadnje večerje" dok je "Ko ura spi"/"Kada padne mrak" prerada "Naj kolje noč" Lačnog Franza.
S obzirom na razinu akustičnih izvedbi spomenutih i drugih, uglavnom otprije poznatih pjesama, ali i na konto prošlogodišnjeg albuma "Svako dobro/Ladja norcev" s posve novim pjesmama, nema rezona reinkarnaciju tog i takvog Lačnog Franza nazivati frankenštajnovskim ili travestijom. Uz to, kao pjesnik koji se sprda sa svojim godinama i nostalgično vraća mladosti, bavi malim životnim mudrostima i radostima, velikim pričama sa šanka i iz ložnica, Predin je uvjerljiviji nego na ranijim "hrvatskim albumima".
Pjesnički je napravio dvostruki posao jer posrijedi su posve novi stihovi koje je izravno napisao na hrvatskom. Neću reći da se razlika između njegovog hrvatskog i slovenskog ne osjeća, ali je bitno manja nego prije. Ostaje tek nejasno zašto je i slovenskim unplugged verzijama pjesama mijenjao naslove u odnosu na električne izvornike, ali gušt preslušavanja "Akustične puse" (na hrvatskom) i "Novih nebesa" (na slovenskom), solidnih unplugged albuma restauriranog Lačnog Franza, time nije umanjen.
Ocjena: *** 1/2