NOVI ALBUM

Madonna uzvraća udarac Lady Gagi

ZAGREB - Kad je Lady Gaga blickrigom pomela svu žensku i mušku pop konkurenciju ubitačnom niskom singlova, vrtoglavim tiražama albuma “The Fame” i “Born This Way” te zapanjujuće uspješnim dvoranskim turnejama, svi su počeli pričati o “novoj Madonni” te, još gore, o trenutku u kojem bi “stara Madonna” - čiji su albumi iz prve dekade 21. stoljeća, unatoč solidnom prolazu na top-listama, ipak zvučali umornjikavo - trebala “novoj Madonni” prepustiti tron kraljice popa.

Odvaliti pljusku

I baš kao što Lady Gaga nije mogla izbjeći da se u prvim godinama njezine karijere piše o njoj, a da se ne spomene njezina sličnost s Madonnom, tako se Madonna našla u poziciji da se o albumu “MDNA” ne može pisati bez spominjanja Lady Gage kao “nove kraljice” od koje “stara kraljica” treba vratiti tron pop-vladarice.

Ili, ako već nije izgubila tron, odvaliti joj pljusku i reći joj da njezino vrijeme ustoličenja još nije stiglo, baš kao ni eventualno ustoličenje na istoj poziciji Beyonce kao “crne Madonne”, Rihanne koja ipak za takvu rolu nema kapaciteta i Britney koja je samu sebe pokopala u toj misiji unatoč Madonninu vrućem poljupcu na dodjeli MTV-jevih nagrada.

Obračun s bivšim

U međuvremenu, Adele je sa “21” u posljednjih godinu dana pomela albume svih izvođača popularne glazbe, pa tako i gore spomenutih pjevačica, ali kako je njezin stil, sadržaj i imidž nešto posve drugo, ostavimo je po strani. Uostalom, Madonnina misija s albumom “MDNA” nije “obračun” ili “svođenje računa” s Adele, nego s Lady Gagom i ostalim pretendenticama na njezino prijestolje.

A to prijestolje Madonna, očekivano s obzirom na njezin dosadašnji glazbeni kurs, pokušava zadržati elektronskim dance-pop albumom “MDNA”, u čijoj su produkciji sudjelovali stari joj suradnik William Orbit, talijanski house DJ Marco “Benny” Benassi i francuski house producent Martin Solveig, a u pomoć su priskočile i američka reperica Nicky Minaj te engleska hip-hop i dance pjevačica M.I.A.

Njihov zajednički singl “Gimme All Your Luvin’” s gitarom podloženim refrenom, koji ne podjseća na ZZ Top, nego na rock-hit “Bohemian Like You” Dandy Warholsa te poguran erotiziranim videospotom i Madonninim nastupom na Super Bowlu, vrlo brzo je ispao iz gornjeg doma top-liste singlova.

Šteta, jer to je i najjača pjesma s “MDNA”, kojim prevladavaju house i techno podloge s jakim melodijskim linijama i zarazno pjevnim refrenima. Viškom se doimaju tek europoperski isprazna “Superstar” te kilava, kičerska balada “Masterpiece” sa španjolskom gitarom. Album otvara ekstatična “Girls Gone Wild”, “Gang Bang” je komad prljavog seksi techno groovea, “I’m Addicted” i “Some Girls” (ne, nema veze sa Stonesima) prizivaju u sjećanje erotizirani synth-pop Soft Cella i nekih drugih junaka synth-pop ere 80-ih, dok je “Turn Up The Radio” u doba supremacije interneta tematski gotovo dirljiva i poput Madonnina dance-pop odgovora na Springsteenovu ovisnost o radiju u autu.

Drugom polovicom albuma dominiraju “I Don’t Give A” kao obračun s bivšim suprugom Guyom Ritchiejem, premda u njoj Madonna malo previše slijedi neke recepture recentnih hitova Beyonce, “I’m a Sinner” kao još jedan obračun s moralnim dušebrižništvom Katoličke crkve kojoj bi bilo pametnije da vodi brigu o tome koliko joj svećenika zlostavlja djecu nego da se pača u živote nevjernika i, Bogu hvala, grešnika, pa “Love Spent” s efektno ubačenim bendžom u techno-pop okruženje što podjseća na svojedobni blind date špageti-vesterna i synth-popa Depeche Modea te smirujuća, ukusno orkestrirana i blago psihodelizirana electro-folk koda “Falling Free”.

“MDNA” je stilski čist album elektronske pop-glazbe s ponešto reminiscencija na važnije Madonnine etape i s neizbježnom dozom erotike, ali ne i spektakularan koliko se očekivalo. Madonna i dalje nije dobra pjevačica. Zauzvrat svoj vokal zna vješto “utopiti” zamamne komade electro-hitova za plesni podij, bicikliranje, trčanje, aerobik ili bilo koju drugu fizičku aktivnost, osim valjda kopanja u vrtu.

Ne priznaje godine

Tekstovi pjesama bitno su plići od onoga što bi bilo prirodno očekivati od 54-godišnje gospođe i majke. No, to je Madonna. Ona, s pomoću vježbanja i photoshopa ili bez toga, ne priznaje godine, želi što dulje ostati mladom i neopterećenom, poželjnom i u igri, kako za tron vladarice pop-glazbe, tako i za neku novu seksualnu avanturu nakon plesnog podija. Ipak, “girls just want to have some fun” (što će na to reći Cindy Lauper?), “I’m a different kind of girl” i slični stihovi, posve su u neskladu s Madonninom životnom dobi. Pobogu, pa ona je gotovo tri puta punoljetna i to može zvučati stupidno.

Ali, u pop-glazbi vrijede drugi “dobni zakoni”, a i ja svoje vršnjake od 45 godina zovem dečkima.

Generacijski jaz

Uostalom, nije nelegitimno pjesmama i dalje “gađati” adolescentsku populaciju premda ste u šestom desetljeću života. Time ćemo kroz Madonnu saznati i gdje je ona gornja dobna granica - ako smo već navikli na zrele i stare country, blues, folk i rock pjevače i pjevačice - opstanka na vrhu jedne dance-pop dive.

U skladu s tim, unatoč nastojanju da dance-pop hitovima (moguće) i fizičkim izgledom (nemoguće) ostane zauvijek mlada, Madonna je danas ipak interesantnija onima koji su odrasli u 80-ima i 90-ima nego klincima koji rastu uz Lady Gagu, a kojoj će prije ili kasnije Madonna morati prepustiti prijestolje. To je zakon pop-glazbe protiv kojeg čak ni kraljica Madge ne može ništa.

Izdvajamo