Ni prašina se još nije pošteno nakupila na pet statua Porina osvojenih za predivne jazz interpretacije Arsenovih skladbi s albuma “Matija svira Arsena” (2015.), a Matija Dedić je nakon albuma “Jazzy Bach” (s Darkom Jurkovićem Charliejem) iz iste godine objavio i “Fortune Smiles” (sa Šimunom Matišićem), “Tragove u sjeti 2” (sa Zoranom Predinom) i nedavno “Male ljubavi” s gostima poput sevdah-harmonikašice Merime Ključ, kontrabasista Stanka Kovačića i gitarista Silvija Pasarića.
Pristup je nalik onome s antologijskog “Matija svira Arsena”, samo što su ovdje posrijedi i skladbe drugih autora poput “Potraži me u predgrađu” i “Molitve za Magdalenu” Zdenka Runjića, Montenove “Nije htjela”, Gibonnijeve “Divji cvit” te sevdah-tradicionala “Što te nema” i “Kradem ti se u večeri”, uz još nekoliko Arsenovih poput “Otkako te ne volim”, “Odlaska” i “O, mladosti”.
Premda ne doseže napetost i dramatičnost kakvu je u “intimnom razgovoru” s netom preminulim ocem ostvario na vjerojatno epohalnom “Matija svira Arsena”, nemoguće je poreći ljepotu, imaginaciju i ponovno izraženu Matijinu sposobnost da uz profinjene goste odabrane skladbe s ovdašnjih obala, brda i dolina odvede ka raznim, često jako udaljenim geografsko-glazbenim sferama.
Sjeta i melankolija pritom ostaju glavne Matijine osobine da postigne istu, katkad čak i dublju emociju u odnosu na izvornike čije stihove sami za sebe potiho pjevušimo dok slušamo njegove predivne i nadahnute instrumentalne obrade razasute u niz stilova koje velemajstorski stapa u jednu, lokalno i globalno prepoznatljivu cjelinu.