Prije tri-četiri godine prijatelj i tada još aktivni filmski i povremeno glazbeni kritičar Arsen Oremović upitao se u jednom našem razgovoru što bi bilo kada od toga dana nitko više ne bi snimio i objavio novo autorsko djelo. Premda ovisan o potrazi za novim zanimljivim albumima, složio sam se da bi mi iz tako “zaleđene” povijesti popularne glazbe, uključivši i jazz, dostajalo sjajnih ploča za još barem tri života. Procijenili smo i da nova djela, ma koliko dobra bila, suštinski neće izmijeniti dotadašnju percepciju popularne glazbe; barem ne iz vizure nas dvojice.
Novi album Mercury Reva “Bobbie Gentry’s The Delta Sweete Revisited” kao da je proizašao iz neke slične diskusije jer posrijedi nije set novih autorskih, ni kolekcija obrada raznoraznih tuđih skladbi, nego “revizija” kompletnog drugog albuma “The Delta Sweete” (1968) kantautorice Bobbie Gentry (r. 1942).
U analima američke glazbe zapisano je da je bila jedna od prvih koja je počela pjevati, pa i producirati vlastite skladbe što u countryju, soulu i baroque-popu, koji se pretežito držala, uglavnom nije bilo “dozvoljeno” ni njenim muškim kolegama. Uz to, “The Delta Sweete” bio je konceptualni album - rijetkost u to doba - o Bobbienom odrastanju na dubokom američkom Jugu kao bijele djevojke s mliječne farme bake i djeda, a “zadojene” countryjem i folkom, ali i bluesom. Nažalost, nije ni izbliza ponovio uspjeh njezinog prvijenca “Ode To Billie Joe” koji se do prvog mjesta top-liste - na kojem je nakratko zamijenio “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” The Beatlesa - probio zahvaljujući istoimenom hitu.
I zbog toga ima logike da su Mercury Rev, umjesto kolekcije hitova Bobbie Gentry, radije obradili “The Delta Sweete” kao zapostavljeno remek-djelo iz dubokih taloga popularne glazbe. Za tu prigodu vokalist Jonathan Donahue sustegnuo se od mikrofona, a nije pozvana ni Bobbie da iznova otpjeva svoje pjesme. Njezina rola, inteligentno i svrhovito, dodijeljena je nizu senzibilnih pjevačica krasnih glasova poput Norah Jones, Hope Sandoval (Mazzy Star), Beth Orton, Marisse Nadler, Rachel Goswell (Slowdive, Mojave 3) i Margo Price te manje poznatih poput Phoebe Bridgers, Carice Van Houten, Laetitije Sadier i drugih.
Odazvale su se i cijenjena, no jedno vrijeme također zaboravljena folk-kantautorica Vashti Bunyan koja je prvi album objavila 1970. godine, a naredni tek 2005. godine i kraljica americane Lucinda Williams koja je svojedobno također imala dugu stanku u karijeri, a ovdje revidirala “Ode To Billie Joe”, jedinu skladbu izvorno neobjavljenu na “The Delta Sweete”.
Ukusne orkestracije Mercury Reva iza takvih pjevačica čine “Bobbie Gentry’s The Delta Sweete Revisited” tečnom baroque-pop cjelinom; usporedivom i s radovima Cocteau Twinsa čiji je suosnivač Robih Guthrie ujedno i suosnivač izvrsne diskografske kuće Bella Union, nakladnika i ovog albuma.
Mali pad naboja osjeti se nešto prije i nešto poslije središnje skladbe “Sermon” s glasom nadahnute Margo Price, no impresivni doprinosi Hope, Norah, Beth, Marisse i Lucinde usporedivi su s originalima, a opet drugačiji u čemu i jest poanta ove posvete Bobbie Gentry.