Cijenjeni DJ i producent iz Kölna Peter Kremeier, poznatiji pod imenom Losoul, sutra dolazi u A1 dio zagrebačkog Aquariusa, gdje će pokazati zašto ga se već godinama smatra minimal i micro house autoritetom. Ovaj se ples organizira u sklopu You Are We serijala, a lokalnu potporu svjetski poznatom umjetniku će dati DJ-i Examine i Lazo. Ususret Losoulovom prvom dolasku u Hrvatsku u posljednih deset godina, s njim smo razmijenili nekoliko riječi.
Prošle ste godine nakon duge pauze od produkcije izdali album "Island Time". Postoji li na njemu stvar koja vam je posebno draga?
Album je priča, sekvenca sastavljena od scena koje pripadaju skupa i stvaraju sliku čija vrijednost nadilazi njezine pojedinačne dijelove. Ali, da, postoje dijelovi priče koji se u mojem poimanju ističu. "There We Were" i "Lava in You" možda nisu očiti hitovi za plesni podij, ali su ključni momenti priče, koji iskazuju određenu posebnost, moju glazbenu pozadinu i iskustva koja želim podijeliti s plasačima ili slušateljima. Volim i "Mean Time" radi njegove reducirane reggae vibre, a "Square Down Smoother" mi je posebna radi svojeg uglađenog trippy zvuka i suptilne progressive note. Sve u svemu, teško je odabrati favorita. Sve ovisi o vibri i odabiru trake za određenu situaciju – bilo na plesnom podiju ili negdje dalje. S obzirom da je izdanje u obliku albuma, mislim da ga je dobro poslušati i izvan klupskog okruženja.
Zašto je izolirani otok glavni motiv albuma?
O, je li? Zanimljivo je što to vidite tako... Mogao bih i ja pogledati kroz taj kut.
Otok ipak nije izoliran?
Kad sam bio u procesu stvaranja albuma, u glavi sam imao ideje o zajedništvu više nego o usamljenoj situaciji. Ali i to je dio života, a glazba to može prilično dobro oslikati.
Ideja o zajednici je možda utopijska ili, u najmanju ruku, alternativna vizija vibre koju ljudi mogu imati – bilo u odnosu sa svojim prijateljima, poslom koji rade ili slobodnim vremenom koje imaju. Kvalitetno provedeno vrijeme, nove ideje ili potencijalna dostignuća uma – što god vas potiče da se osjećate bolje – su najbolji kada ih dijelite s nekim i tako jedni drugima širite vidike i vještine.
Kroz godine, eksperimentirali ste s raznim glazbenim stilovima i bili ste bliski čak i s electropopom. Kako se osjećate kada slušate svoju stariju produkciju? Kako biste opisali svoj napredak?
Glazba je inspirirana ljudskim životima – negdje je između mašte i onoga što se zaista događa – tako da sve ovisi o trenutku. Prije 15 do 20 godina sjećao sam se svojih glazbenih iskustava iz 80-ih i vraćao se tim načinima ekspresije. Danas se, recimo, više poistovjećujem sa fazom iz 90-ih. Usput sam se kroz godine približavao sebi – ili onome što sam stvarao. Svatko bi se trebao potruditi da pronađe sebe i unaprijedi vlatiti život – to je zdravo i motivirajuće. Flyer za naš event u A1 se bavi problemom plastičnih materijala koji su prijetnja za okoliš i, u konačnici, za sve nas ljude. I na toj razini bismo trebali težiti napretku. Da se vratim glazbi, electropop faza je bila način na koji sam se tada nosio s idejom da radim ono što trebam za sebe i za svoje ljude. U konačnici, ono što me čini sretnim je to što mi ljudi često kažu da prepoznaju i čuju određeni Losoul stil u mojoj glazbi, što god on bio, haha.
U jednom ste intervjuu izjavili da je glazba koju radite na apstraktnoj strani umjetnosti. Kada svirate DJ setove, kako uspijevate postići ravnotežu između potrebe da rasplešete ljude s jedne strane i težnje da im prezentirate neke kompleksne ideje?
Oh, jesam li to rekao? Drugi ljudi to često kažu o mojoj glazbi... a ja to shvaćam kao kompliment. U 90-ima, producente i DJ-e se posebno poštovalo kada su bili inovativni, tražili nove načine, nove stilove ili aspekte glazbe. Tada je jedna od glavnih ideja bila stvaranje zvuka koji slušatelja ne bi podsjetio na ništa postojeće. Tako da su apstrakcija i kreiranje nepoznate i nove atmosfere bili svojevrsni kriteriji. Ipak, ja sam imao pozadinu u zvuku funka i soula 70-ih, kao i u jazzu, pa sam na neki način spajao ta dva aspekta – a ponekad to činim i danas.
Netko je nedavno napisao da se moja glazba vrti oko hvatanja groovea različitih žanrova – funka i jazza koje smatram klasičnijima – te, s druge strane, housea i techna, koji imaju više elektronički zvuk i apstraktniji su. Sve to glazbi daje živost.
Od 2014. vodite label "Another Picture". Kakva je priča iza njega i koja je bila vaša vizija pri pokretanju?
Pokrenuo sam ga jer sam želio imati opciju da sudjelujem u stvaranju sadržaja, stila i prezentacije za izdanja. Osobno radim i na drugim labelima, evo, baš ovih dana je vani izdanje koje je dio serije povodom 15. obljetnice postojanja Mule Musiqa iz Tokija.
Naravno, postoji puno dobre glazbe i vizualnog dizajna koje cijenim, a čak im se i divim, ali nije se radilo o tome. Mislim da našoj sceni treba individualna ekspresija razmjena sadržaja u tom kontekstu i to sam si htio stvoriti. Na labelu radim razne projekte; objavljujem vlastite nove stvari, zatim izdanja nekih svojih klasika koji se uklapaju i u današnje ideje te odabirem radove drugih umjetnika čije trake dijele moju viziju bezvremenosti i autentičnosti u glazbi. Vidim label kao nezavisnu instituciju i moj doprinos sceni.
Dugo ste na sceni. Koje su po vama najveće promjene koje su ju zahvatile od početaka?
Tada je sve bilo novo, ali lijepo je što smo sami imali priliku stvoriti smjer u kojem će sve otići. Nije bilo interneta ni digitalne tehnologije. Želiš nova izdanja? Idi u klub, razgovaraj sa svojim dilerom ploča, čitaj glazbeni magazin. Želiš se čuti s nekim iz drugog grada ili države? Uzmi fiksni telefon, napiši pismo ili faks. Želiš producirati glazbu? Kupi ritam mašinu, sintisajzer ili sampler, mikser i druge mašine koje želiš. Želip objaviti glazbu? Nađi izdavača kojem se sviđa što radiš. To je, recimo, bilo više ili manje isto kao danas, ali je kao medij postojao samo vinil. Želiš znati gdje su partiji? Hodaj po gradu po barovima, kafićima ili trgovinama ploča, traži letke ili pitaj svoje prijatelje. Moram reći da mi se sviđalo tako.
Ulaznice za event prodavat će se na ulazu kluba za 70 kuna.