Nezamislivo je u svijetu ozbiljnih glazbenih festivala da festivalski direktor za vrijeme koncerta bude u restoranu, kao što je bio Ivan Repušić, glazbeni ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara, dok je na Boškovićevoj poljani Zagrebačka filharmonija svirala Chopina i Mahlera.
Repušić to nije učinio iz obijesti, bahatosti ili nepoštovanja prema umjetnicima koje je sam pozvao u Dubrovnik. Naprotiv! Osobno je želio i umjetnicima i publici osigurati ambijent u kojem se sanjarski Larghetto iz Chopinova Drugog klavirskog koncerta, ili astralni Adagietto iz Mahlerove Pete simfonije neće miješati sa zveckanjem čaša i struganjem noževa i vilica na ugostiteljskim stolovima koji su zauzeli trećinu trga pred jezuitskom crkvom, tik ispod improviziranih tribina. I u tome je uspio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....