Premda rođen u Londonu prije samo 28 godina, Benjamin Clementine već je bio i beskućnik u Parizu, životareći po metrou kao ulični svirač, da bi malo-pomalo tamo postao kultna figura pa 2015., uz pomoć jednog francuskog glazbenog mogula koji ga je spazio u baru, objavio debi album “At Least For Now” i potom osvojio prestižnu Mercury Prize.
Po svemu što je prošao, ali i načinom pristupanja glazbi, Benjamin je ono što Amerikanci nazivaju “starom dušom”. Pokušajte zamisliti Brela kako prerušen - čas u Waitsa, čas u Bowieja, čas u Contea, čas u Reeda - pjeva tužan kabaretski komad o imigrantima zapelima u “Džungli” Calaisa i bit ćete tek na tragu neobične glazbene umjetnosti Benjamina Clementinea.
Nije lako za slušati njegov hibrid komornog popa, klasičnog lieda, vokalnog jazza i vodvilja, ali je mnogo intrigantnije, originalnije i pamtljivije od većine onoga što se danas stvara i trži u popularnoj glazbi.