Franšize u svijetu knjiga i filma već desetljećima nisu novum, kao ni soundtrack albumi kojima niz izvođača s pjesmama, starim ili novim, prate ovaj ili onaj film.
Tako je i u slučaju knjiga “Pedeset nijansi sive” spisateljice E.L. James prema čijem književnom predlošku ovih dana u kina stiže “posljednje filmsko poglavlje” pod imenom “Pedeset nijansi slobodniji”. Kao i za prva dva filma iz serijala, “Pedeset nijansi sive” i “Pedeset nijansi mračniji”, tako i “Pedeset nijansi slobodniji” prati još jedan soundtrack album s nizom kurentnih pop izvođača.
De facto, iz prve knjige E.L. James “50 nijansi sive”, svojevrsne BDSM kamilice, izrasla je ne samo filmska franšiza nego i paleta pratećih proizvoda u koju spadaju i seksualne igračke, kao što je ne tako davno franšiza “Sumrak sage” uključivala i posteljinu s junacima tog filma. Znam barem jednu osobu čiji jastuk i danas obavija jastučnica s likom Roberta Pattinsona iz spomenutog filma. U tom smislu ispravno je i soundtrack albume, kako nekoć za “Sumrak” serijal filmova, tako sada za filmski “Fifty Shades” serijal, smatrati više pratećim nego zasebnim proizvodima, a to nameće pitanje zašto je ovim ili onim glazbenicima stalo biti “pratećim”, umjesto “osnovnim” proizvodom. Kao i u nizu drugih soundtrack albuma, odgovora na to pitanje ima nekoliko.
Globalni hit
Primjerice, učešće na takvom soundtracku onim pjevačima i pjevačicama, koji su već našli svoje mjesto pod reflektorima, interesantno je jer im daje dodatni ekspoze; s potencijom da im se pjesma prometne u hit, što im i u doba streaminga, a o “pravima vrćenja” da se i ne govori, ipak može fino podebljati bankovni konto. Manje popularni, pak, nadaju se da će učešćem na atraktivnom soundtrack albumu pojačati sjaj reflektora, odnosno više pažnje svrnuti na sebe, čak i ako ne zarade mnogo od izravnih tantijema s naslova, osjetno, sve manje prodaje CD albuma. No, ni ta prodaja nije još posve za baciti pa je soundtrack za “Fifty Shades of Grey” 2015. godine bio sedmi po ukupnoj prodaji u svijetu s više od 2,2 milijuna primjeraka.
Na tom soundtracku našla se odavno nam poznata Annie Lennox s ukusnom pop obradom nekoć divljeg rhythm & bluesa Screamin’ Jay Hawkinsa “I Put A Spell On You”, Beyonce s “Crazy In Love” i “Haunted”, pa čak i Frank Sinatra s “Witchcraft” jer prava za uporabu pjesama za soundtrack albume uvijek daju vlasnici snimaka, a to su najčešće diskografske kuće i živućih i pokojnih glazbenih izvođača. Našlo se mjesta i za “Beast Of Burden” Rolling Stonesa te za obradu Springsteenove “I’m On Fire” u izvedbi kalifornijskog indie-rock benda Awolnation. Nije da svijet 2015. godine nije znao za izvođače poput The Weeknda, Sie, Jessie Ware ili Elli Goulding, no njihovoj popularnosti vjetar u leđa dao je i taj soundtrack album. I to dosta jak pa je Elli Goulding prvi pravi globalni hit, premda je i ranije bila uspješna u nizu europskih država, ostvarila s pjesmom “Love Me Like You Do” s albuma “Fifty Shades of Grey”.
Pred Valentinovo
Slično složen “Fifty Shades Darker” (2017) predvodili su Taylor Swift (feat. Zayn), John Legend i Nicki Minaj s Nickom Jonasom te tada već pomalo zapostavljena Corinne Bailey Rae s obradom “The Scientist” Coldplaya, a slijedilo ih je nekoliko manje poznatih izvođača te ponovo Danny Elfman kao autor glazbe za sva tri filma iz “Fifty Shades” serijala. Noseća pjesma drugog po redu “Fifty Shades” soundtracka, “I Don’t Wanna Live Forever” Taylor Swift, bila je deseta po prodaji u Americi u 2017. godini, a nikako nije slučajno što su sva tri filma i soundtrack albuma puštena u prodaju nekoliko dana prije Valentinova.
Ipak, “Fifty Shades Darker” bio je nešto manje dojmljiv i manje uspješan u prodaji od “Fifty Shades of Grey”, a uskoro ćemo saznati kako će na top listama prolaziti “Fifty Shades Freed” čiju listu izvođača predvode Ellie Goulding i također engleske pjevačice, ali albanskog porijekla, Dua Lipa kao jedna od “najstrimanijih” pjevačica prošle godine i Rita Ora čije tijelo krasi i reklamne panoe jednog proizvođača donjeg rublja.
S obzirom na to da je “For You” Rite Ore (feat. Liam Payne) noseća pjesma albuma, njezini diskografi i menadžeri nadaju se da bi njome mogla “probiti” američko tržište na kojem je nešto napravila tek učešćem u hitu “Black Widow” Iggy Azaleae. Jessie J, pak, nada se da bi joj učešće na “Fifty Shades Freed” mogao povratiti donekle posrnulu popularnost.
Osnovni dojam
Slušajući sva tri soundtracka u paketu, osnovni je dojam kako su se sastavljači pjesama ravnali time da zadrže balans između electro-popa, R&B-a i daška soula pri čemu se blagi retro štih prvog soundtracka već izgubio na drugom, a još više na trećem albumu iz “Fifty Shades” serijala. Ono što se nije izgubilo je blaga seksepilnost skladbi, kompatibilna s blagom BDSM erotičnošću “Fifty Shades” filmova i kurentnim pop trendovima.
Eto, sve se da fino uvezati kad se hoće, ruka ruku mije ili blago lupa po guzi, a sve to znaju i sastavljači pjesama za soundtrack albume poput recentnog za “Fifty Shades Freed”. Bez primisli o debati oko toga koliko knjige i filmovi iz “50 nijansi” jesu ili nisu eksploatatorski, antifeministički ili pornografski, reći ću tek da su i ovi soundtrack albumi “kamilica”, kao i sami “Fifty Shades” filmovi, no moglo je biti i gore i neukusnije.