U 90. godini preminuo je skladatelj, dirigent i pijanist André Previn, jedan od najomiljenijih i iznimno važnih glazbenika 20. i početka našeg stoljeća.
Otišao je u New Yorku, u zemlji koja mu je rano, nakon emigracije židovske obitelji iz rodnoga Berlina 1939. godine, postala druga domovina. Bogata i razgranata Previnova djelatnost, umnogome slična onoj Leonarda Bernsteina, obogatila je klasičnu i jazz glazbu tisućama skladateljskih i izvodilačkih izvedbi i snimaka diljem svijeta, a njemu osim poštovanja i popularnosti visoke titule, brojna priznanja, četiri Oscara za filmsku glazbu (11 nominacija) i nagradu Grammy za životno djelo 2010. godine.
Jazz počeci
Počasni vitez Reda Britanskoga Kraljevstva, Sir André Previn počeo je karijeru kao jazz glazbenik u raznim, najčešće trio sastavima, snimajući u studijima MGM kompanije. S jazzom se nikad nije rastao, no zahvaljujući satovima kod uglednog Pierrea Monteauxa krenuo je i u klasične vode kao dirigent i pijanist te skladatelj oba žanra iz kojeg se izdvaja opera “Tramvaj zvan čežnja” prema T. Williamsu. Kao dirigent i ravnatelj ostavio je dubok trag u simfonijskim orkestrima Houstona, Pittsburga i Los Angelesa, a najviše u Londonskom simfonijskom orkestru od 1968. do 1979. godine. Bio je i glavni ravnatelj Kraljevskog filharmonijskog orkestra, a među brojnim priznanjima za doprinos glazbi ističu se nagrade Kennedy Centra i Glenn Gould.
Brakovi i djeca
Osim Oscarom nagrađenih filmova “Gigi”, “Porgy i Bess”, “Slatka Irma” i “My Fair Lady”, u 50-godišnjoj karijeri skladao je glazbu za 50-ak filmova, snimao brojne dokumentarne filmove o jazz i klasičnoj glazbi, a najširu popularnost stekao je kao Mr. Preview u humorističnim božićnim programima na BBC-ju.
Jako je volio glazbu kasne romantike i 20. stoljeća te je najčešće dirigirao djela G. Gershwina, E. Korngolda, S. Prokofjeva, S. Rahmanjinova i R. Straussa. Nebrojena su imena onih najvećih s kojima je surađivao, među mnogima s Oscarom Petersonom i Ellom Fitzgerald te svim velikim opernim umjetnicima njegova doba.
Omiljen kod kolega i publike, svojim je vedrim duhom, ponekad prgavošću, ali i beskompromisnim stavom prema autentičnom u glazbi za života postao klasik 20. stoljeća. Bio je oženjen pet puta i otac je desetoro vlastite i posvojene djece. Među njegovim suprugama bile su i dvije umjetnice, glumica Mia Farrow i violinistica svjetskoga glasa Anne-Sophie Mutter, za koju skladao Koncert za violinu i orkestar.