Današnje generacije filmoljubaca to nam ne bi vjerovale. 1970. godine na GEFF-u (Genre Experimental Film Festival) mogli ste gledati filmove Andyja Warhola i Johna Lennona, odmah zatim počeo je tjedan novog britanskog filma na kojem je u nas jedini put prikazan kultni “Performance” Donalda Cammella i Nicholasa Roega s Mickom Jaggerom, a koju godinu kasnije među prvima u Europi upoznali smo opuse Wernera Herzoga, Rainera Wernera Fassbindera, Erica Rohmera i Jacquesa Rivettea.
Filmski klub
Sve se to prikazivalo u dvorani Radničkog narodnog sveučilišta Moše Pijade, popularnom Mošici, u ulici Proleterskih brigada (današnja Vukovarska), a čovjek koji je najzaslužniji što su Zagrepčani to mjesto zvali filmskom Mekom umro je prošle srijede i zvao se Hanibal Dundović.
Godine 1965. pokrenuo je Filmski klub, koji je vrlo brzo nakupio dostatan broj članova da se popuni 500 sjedala u Mošici, a kako su to u načelu bile projekcije zatvorenog tipa, dozvoljavao si je da prikazuje filmove koji nisu imali cenzurno odobrenje: tako ste jedino tamo mogli vidjeti “Odvratnost” Romana Polanskog s C. Deneuve. Dvorana je imala fenomenalnu reputaciju, pa kada su Costa-Gavras i Yves Montand došli u Zagreb predstaviti svoj provokativni film “Priznanje”, zatvorena projekcija za uglednike održana je upravo u Mošici. Svečana premijera Oscarom nagrađenog “Limenog bubnja” održana je također u Mošici, a osobno su joj prisustvovali redatelj Volker Schlöndorff i autor romana Günter Grass.
Rođen 1926. u Zagrebu, Dundović je još kao klinac bio zaluđen filmom. Promijenio je niz zanimanja, ali je tek kao savjetnik za film u RANS Moše Pijade postao viđena zagrebačka faca.
Dečki, fajeront
Kada je početkom osamdesetih Mošica upropaštena pretvaranjem u teatar Ljubiše Ristića, Dundović je potražio novi posao i sve do 1991. bio umjetnički voditelj plesnog ansambla LADO. Godine 1999. objavio je knjigu sjećanja “Dečki, fajeront”, koja je dobila visoku ocjenu svih pravih nostalgičara.