HANIBAL DUNDOVIĆ

Odlazak čovjeka koji nam je doveo Costu Gavrasa, Volkera Schlöndorffa, Grassa...

Godine 1965. pokrenuo je Filmski klub, koji je vrlo brzo nakupio dostatan broj članova da se popuni 500 sjedala u Mošici, a kako su to u načelu bile projekcije zatvorenog tipa, dozvoljavao si je da prikazuje filmove koji nisu imali cenzurno odobrenje

Današnje generacije filmoljubaca to nam ne bi vjerovale. 1970. godine na GEFF-u (Genre Experimental Film Festival) mogli ste gledati filmove Andyja Warhola i Johna Lennona, odmah zatim počeo je tjedan novog britanskog filma na kojem je u nas jedini put prikazan kultni “Performance” Donalda Cammella i Nicholasa Roega s Mickom Jaggerom, a koju godinu kasnije među prvima u Europi upoznali smo opuse Wernera Herzoga, Rainera Wernera Fassbindera, Erica Rohmera i Jacquesa Rivettea.

Filmski klub

Sve se to prikazivalo u dvorani Radničkog narodnog sveučilišta Moše Pijade, popularnom Mošici, u ulici Proleterskih brigada (današnja Vukovarska), a čovjek koji je najzaslužniji što su Zagrepčani to mjesto zvali filmskom Mekom umro je prošle srijede i zvao se Hanibal Dundović.

Godine 1965. pokrenuo je Filmski klub, koji je vrlo brzo nakupio dostatan broj članova da se popuni 500 sjedala u Mošici, a kako su to u načelu bile projekcije zatvorenog tipa, dozvoljavao si je da prikazuje filmove koji nisu imali cenzurno odobrenje: tako ste jedino tamo mogli vidjeti “Odvratnost” Romana Polanskog s C. Deneuve. Dvorana je imala fenomenalnu reputaciju, pa kada su Costa-Gavras i Yves Montand došli u Zagreb predstaviti svoj provokativni film “Priznanje”, zatvorena projekcija za uglednike održana je upravo u Mošici. Svečana premijera Oscarom nagrađenog “Limenog bubnja” održana je također u Mošici, a osobno su joj prisustvovali redatelj Volker Schlöndorff i autor romana Günter Grass.

Rođen 1926. u Zagrebu, Dundović je još kao klinac bio zaluđen filmom. Promijenio je niz zanimanja, ali je tek kao savjetnik za film u RANS Moše Pijade postao viđena zagrebačka faca.

Dečki, fajeront

Kada je početkom osamdesetih Mošica upropaštena pretvaranjem u teatar Ljubiše Ristića, Dundović je potražio novi posao i sve do 1991. bio umjetnički voditelj plesnog ansambla LADO. Godine 1999. objavio je knjigu sjećanja “Dečki, fajeront”, koja je dobila visoku ocjenu svih pravih nostalgičara.

Izdvajamo