PIŠE A. DRAGAŠ

ODLIČAN, TREĆI ALBUM MY BUDDY MOOSE Među boljim svjetskim albumima americane

ZAGREB - The Bambi Molesters, Overflow, B And The Bops, My Buddy Moose, Luka Belani, Irena Žilić… Ovaj bi se popis mogao nastaviti s još nekoliko imena kojima je jedna osobina zajednička. S jedne strane ulaze u red najkvalitetnijih imena hrvatske glazbene scene, odnosno među izvođače koji mogu biti razumljivi publici Europe i svijeta. Ne samo zato što pjevaju na engleskom ili zato što, poput The Bambi Molestersa, izvode uglavnom instrumentalnu glazbu, nego i zbog stilske čistoće i dorečenosti sadržaja. S druge strane, ponekad se doima kao da su na domaću glazbenu scenu spomenuti pali, a ne stasali na njoj. To prokletstvo “internacionalne univerzalnosti” koje nose u sebi priječi ih da se nametnu širem krugu domaće publike iako je činjenica da The Bambi Molesters ili Overflow ne bi bili značajnije popularni u domaćim okvirima čak i da pjevaju na hrvatskom. Isto vrijedi i za riječki bend My Buddy Moose čija je americana na trećem albumu “Shine! Shine! Shine!” u produkciji Chrisa Eckmana iz The Walkaboutsa - suradnika The Bambi Molestersa s kojima pak surađuje i Luka Benčić, lider My Buddy Moosea - dovedena do razine gornjeg doma suvremenih albuma americane, ma otkuda potjecali.

Ono što oduševljava na trećem albumu riječkih aficionadosa americane jest sposobnost da u Eckmanovoj organskoj, taman koliko treba prljavoj produkciji na studijske snimke prenesu energičnost i žestinu koncertnih nastupa zbog koje ih prati glas jednog od najintenzivnijih domaćih klupskih sastava. Druga velika odlika My Buddy Moosea je što su na “Shine! Shine! Shine!” uspješnije nego prije stopili ostavštinu “kozmičke američke glazbe” Grama Parsonsa s Paisley Underground psihodelijom ranih 80-ih i americanom 90-ih. Od uvodnog country-punka “Fucking Boring” preko sunshine-pop singla “Shine! Shine! Shine!” do zaključne psihodelije “Not The One”, My Buddy Moose usuđuju se mjeriti s dosezima Green On Red, Giant Sandom čiji im je šef Howie Gelb gostovao na prethodnom albumu “Wonderful Feeling Of Emptiness” i Dream Syndicate s čijim su nekadašnjim liderom Steveom Wynnom nastupali, baš kao i s pitkim pop melodijama The Jayhawksa, gitarističkim brujanjem Son Volta, sposobnošću Wilca da pomire indie-rock s country-rockom i stilistikom kakva krasi posljednje albume veterana Chucka Propheta i Alejandra Escoveda.

Ugodan vokal Luke Benčića koji je donekle uspio popraviti akcent, uz žicu za pamtljive melodije i sjajne sviračke doprinose ostatka benda i gostujućih gitarista Vlade Simčića Vave (ex-Laufer) i Dinka Tomljanovića (The Bambi Molesters) temelj su albuma koji krasi uvjerljivo baratanje zakonitostima odabranih, srodnih i logično povezanih žanrova u jednu skladnu cjelinu. “Shine! Shine! Shine!” svoju će promociju doživjeti 15. veljače u zagrebačkom Vintage Industrial Baru.

Prava prigoda da sastave poput My Buddy Moosea počnemo smatrati za “izvoz spremnim” imenima domaće glazbene scene.

Izdvajamo